Emfilohije

Slusajte crnogorci; Vi, mene se cini, ne shvacate ko sam ja. Ja sam onaj koji sjedi na tron onoga, kako ga zvahu?, Cetinjskog pustinjaka, ili nesto slicno tome, i Vladike Rada Tomova, Jesam malo visociji od pede i po, ali znajte da ispod ove cupave brade kuca jedno ogromno Srpsko srce, kao ono Svetoga Save, koje ima puno ljubavi sprema svima onim koji shvacaju da ova zemlja u kojoj zivimo nije prava drzava. Kakvu drzavu mogu imati oni koji ne postoje? Zaboga, svako zna da vise nema Crnogoraca. Ostala su samo brda u kojima su nekada Crnogorci zivljeli. Da, Crnogorci. To nije narodnost, i kao takvi oni nemogu imati svoju drzavu jer, inace, nebi znali sa njom baratati. Zaboga svako zna kad bismo mi prestali da ih hranimo svi bi, jedan po jedan, pocrkali od gladi. Lijenstine, nego sto?

Referendum? Ajde, nemoj biti komican. Mi znamo da to nijesu bili ozbiljni izbori nego, eto, neki nacin njihovog humora. Ovaj narod u Crnoj Gori stvarno ima neki poseban nacin komedije, pa eto, kao onaj njihov referendum i obnovjena nezavisnost. Nezavisnost od koga? Zar mi Srbi nijesmo vas posteno drzali pod okupacijom, ne samo poslije onoga velikoga rata, nego dokle onaj narod u ova brda nije vise moga odoljeti nasoj ljubavi prema njima. Dobro, znam, da smo morali ponekoga strpat u zatvor, ponekoga ubiti ako se nije sa nama slagao, ponekoju kucu zapalit, strpat u tamnice zene i djecu onijeh koji nijesu znali da cijene i budu zahvalni nasim bratskim zagrljajima, one koji ne scese promijeniti onu njihovu kapu za ovu nasu lijepu na kojoj su obavezno morali imati one cetiri "s"-a. Ne samo to, nego ste zaboravili da smo vam dali cast da pola Crnogorske vojske junacki pogine dabismo mi mogli pobljec (izvinite, odstupit) preko Albanije i doci ko Krfa, dabi smo se od tuda vratili i ovako lijepo vam zahvalili za sve ono sto ste za nas ucinjeli i zrtvovali.

 Zamislite, neki cak traze da im se povrati njihova crkva. Za Boga miloga, zar ne shvacate da vi nijeste nikada imali autokefalnu crkvu nego ste je sad izmislili. Eto, sad ste osnovali neku koja se zove Crnogorska. Zamislite. Ne samo to nego imaju vladiku, tobos kao neka prava crkva. E, kakav im je taj vladika koji nezna da prokljina sve one koji ne misle kao on. U tome bi mu ja moga dobro pomoci. Zar nije i Sveti Petar ponekad diga krst nad narodom, spreman da ih proklije ako se bratstva ne pomire?

 Dobro, ja nemam nikakve namjere da sprijecim ikome da mrzi one koji nijesu moje vjere, kao naprimjer ove Turcine koji zive medju nama i koji ocekuju da ih tretiramo kao pravi narod, ili one koji se slobodno izrazavaju, to jest oni koji bljuju protiv ovoga rezima i njene vlasti. A sad, tobos oce da mi sude zato sto slobodno govorim ono sto mi je pri srcu i u cemu vjerujem. Kakav sud? Kakva pravda? E, necu im ga ja tamo pa neka me pozivaju koliko god puta sceli, pa da vidimo kome ce se prije dosadit, njima da pisu pozivnice ili mene da ih ignorisem.

 Dosta mi ih je, a Bogami i onih u Beograd koji nescese da me krunisu Patrijarhom Srpskim, i to poslije svega onoga sto sam ucinio za crkvu i narod. Zar nijesam Arkana lijepo doceka i blagoslovio ovde u ovaj  Srpski (ups, Cetinjski) manastir za sve sto radi za svoj narod i svoju crkvu? Zar nijesam cak i odio u Ostroski Manastir dje sam se sreo sa nasim uglednim Karadzicem i Mladicem. Dobro, cuo sam da ljudi koji kriju takve "junake" za kojima traga policija citavoga svijeta, krse zakon i da bi mogli zavrsit u ***. Ali ja sam sve to krijuci radio, i niko mi nemoze nista sve dokle nosim ovu krunu na glavu.

Zar nijesam vladika? Dje ste culi da se vladika zatvara u tamnice. Ja sam van zakona, jer kao sto vam napomenuh ranije, ja sam gospodar ove teritorije koja se zove Crna Gora isto onako kako su bili one vladike Petrovici.
Samo malo drugci....naravno.

Djoko J. Vuckovic - Sarap