Blažo Sredanović
Zlatna groznica ponovo trese
SA PUTOVANJA PO SJEVERNOJ KALIFORNIJI
Zlato je svojom bojom i sjajem odvajkada imalo magičnu privlačnost. Egipćani su
vjerovali da je bogovima koža od zlata. Drevni narod Inka smatrao je da je zlato
znoj iz Sunca. Španski konkistadori su krstarili prostorima Sjeverne i Južne
Amerike, uz velike opasnosti i žrtve, u potrazi za mitskim gradom zlata El
Doradom. Danas zlato ne služi samo za izradu nakita i zuba, već se mnogo koristi
u kompjuterima i elektronskim strujnim kolima, kao jedan od najboljih provodnika
električne struje. Veoma se lako obrađuje i mogu se iz njega \"ispredati\"
kilometrima duge žice tanke kao dlaka, a i tanki i gotovo providni listovi.
Astronauti su u prednjem dijelu kaciga imali te tanke listove zlata da ih štite
od toplote i bljeska.
Zbog sadašnje velike ekonomske krize i opšte monetarne i finansijske
nesigurnosti cijena zlata na svjetskom tržistu dostigla je više od 1.200 dolara
po unci (približno 30 grama). Ovakvo stanje je doprinijelo da se u Americi
pojave moderni tragači za zlatom. Počeli su da migriraju, a đe bi drugo nego u
Kaliforniju, đe fascinacija zlatom još i danas traje. Ono je u genama stanovnika
ove najveće američke države. Geološki institut Amerike nedavno je objavio
procjenu da se u zapadnim državama nalaze ležišta sa rezervama od oko 30.000
tona zlata, koje čeka da bude iskopano.
Mjesečni časopis \"Gold prospektor magazine\" dobio je brojne nove pretplatnike.
Ovi novi avanturisti slijede u potrazi za srećom puteve nekadašnjih rudara \"fortinajnera\".
Nadaju se da će im snažne planinske bujice, tipične za Sjevernu Kaliforniju, u
proljeće otkriti neku novu zlatnu venu. Ovi veliki entuzijasti dolaze često u
grupama sa udobnim mobilnim kućama na točkovima. Dozvole im nijesu potrebne, a
jos manje markiranje svoje parcele i spavanje pod šatorom sa pištoljem ispod
jastka. Od šumara \"rendžera\" dobiju mapu koja označava đe sve nije dozvoljeno
ispiranje \"panning\", pogotovu ne suviše blizu potoka u koje se ništa ne smije
bacati. Pored krampa, lopata i plitkih metalnih posuda ovi novi \"prospektori\"
su naoružani i savremenim magnetskim detektorima. Danju prebiraju po vlažnoj
zemlji, a uveče uz logorsku vatru prave roštilj. Kažu da im je to mnogo
prijatniji i uzbudljiviji odmor, nego se kockati u Las Vegasu sa mašinama! Neki
kod ispiranja umjesto zlata pronađu pregršt puščanih zrna. Malo ko uspijeva da
pronađe veće komade zlata, uglavnom sitna zrnca. Zlato se krije duboko u zemlji,
pa je sa krampom i lopatom slaba nada. Za to je potrebna velika korporacija, kao
jedna u državi Nevadi, koja je ogromnim modernim mašinama izdubila krater od
nekoliko stotina metara, pa vadi i melje kamen u prašinu. Poslije se te žute
čestice ispiraju cijanidom, jednom od rijetkih supstanci koja može rastvoriti
zlato.
U gradu Maripozi u podnožju Sijera Nevade nalazi se najbogatiji nacionalni
rudnički muzej, đe je izložena bogata kolekcija artefakta i dokumenta iz
najvažnijeg perioda kalifornijske istorije. Tu su bivši pioniri zasnovali svoje
naseobine čiji se potomci danas bave stočarstvom i zemljoradnjom, jer su
posljednji rudnici zatvoreni gotovo prije sto godina. Najviše koristi od Zlatne
groznice imali su zapravo trgovci i industrijalci koji su podigli svoje
komercijalne i poslovne imperije. Prvo što vas dočeka u muzeju je komad zlata u
rijetko kristalizovanoj formi, težak više od sedam kilograma. Doznajete da je
veći dio zlata iz Kalifornije svojevremeno transportovan u Vašington i da je
zlato odigralo važnu ulogu u finansiranju federalnih trupa u građanskom ratu.
Zlatna groznica je naglo proširila granice Amerike, pa je Kalifornija postala
država i članica Unije desetak godine prije drugih sa zapada.
Mnoga pisma pokazuju da je bilo daleko više onih koji su se mogli smatrati
srećnim ako su izvukli goli život, nego onih kojima je sreća bila naklonjena.
Jedan rudar piše svojoj familiji na istoku: “Kažite svim mojim prijateljima da
ostanu kući, a mojim neprijateljima da dođu”. Mnogi su nastradali od kolere i
tifusa, ili su bili ubijeni. U tom poliglotskom društvu brzo se ustanovio zakon
supremacije nazvan \"pecking order\", kao kod pernate živine, đe jači kljuca
slabijeg po hijerarhijskom redu. Kada je nekakav zakon ipak bio uspostavljen, u
početku nije uopšte bilo zatvora, već je najekspeditivnija kazna bila vješanje.
Iako su mnogi u toku migracije za vrijeme Zlatne groznice krčili sebi put na
mukotrpan i opasan način zapregama i konjima preko Divljeg zapada, što je danas
sve dobro poznato iz brojnih filmova, ipak ne postoji nijedan sačuvani dokumenat
koji bi svjedočio da se neko od njih pokušao vratiti istim putevima natrag.
Radije su išli brodovima do Paname, a onda se probijali kroz guste šume do
Atlantske obale.
Blažo SREDANOVIĆ