Blažo Sredanović

Ekolozi protiv ekologije

STAV
Piše: Blažo Sredanović

Planirana izgradnja brana na Morači pokrenula je lavinu zučnih i često konfuznih polemika. Cijenim da bi bilo korisno, kao uvod mom komentaru, izložiti kako se slični problemi tretiraju izvan našeg lokalnog horizonta.

Međunarodno priznati naučnik, James Hansen, koji je bio dugo godina na čelu NASA Instituta za proučavanje svemira, dokazao je da je porast globalnog zagrijavanja konzistentan sa “green house” efektom uzrokovanim povećanjem karbondioksida u atmosferi. Ovaj efekat je određen akumuliranom količinom i veoma dugim zadržavanjima ovih gasova u atmosferi, pa su SAD, Njemačka i Engleska i dalje najveći pojedinačni uzročnici promjene klime, dok su Kina i Indija najveći zagađivači životne sredine. Ovo je dovelo do razmimoilaženja na nedavnom skupu državnika u Kopenhagenu. Nametnuti striktna administrativna ograničenja zemljama u razvoju, da bi uhvatile korak sa Zapadom u smanjenju emisije štetnih gasova, imalo bi veoma negativan efekat na njihove ekonomije. Ipak, svi su saglasni da se neke zajedničke mjere moraju preduzeti u skoroj budućnosti, što je jednog komentatora navelo da parafrazira sv. Avgustina: “Izbavi me, bože, od iskušenja, ali ne ovog momenta”!
Hansen je zaključio da se promjena klime može svesti na samo jedan, ali presudan uzročnik: emisiju gasova iz sagorijevanja ogromnih količina uglja. Što god drugo radili, kaže on, ako u toku sljedeće dvije decenije ne preusmjerimo ekonomiju na druge mnogo čistije energente, možemo očekivati planetarnu katastrofu. A to se neće postići ni altruizmom ni ubjeđivanjem.
Ekonomista nobelovac Paul Krugman razradio je ideju koja se već ozbiljno razmatra da se rješenju priđe kroz slobodno tržište. Kako su “green house”gasovi nusprodukt gotovo svega što se u svijetu proizvodi potrebno je ustanoviti dodatnu taksu (progressive carbon tariff) na proizvode, koja bi bila proporcionalna tonama emitovanih otrovnih gasova, za one zemlje koje nijesu spremne da prihvate i sprovedu unaprijed dogovorene standarde. I pored toga što ima najveće rezerve uglja u svijetu poslije SAD, Kina je na rijeci Jangce 2006. završila najveći hidroelektrični projekat u svijetu (Three Gorges Dam) totalnog kapaciteta 22.500 MW. Sa branom visokom 185 metara stvoreno je vještačko jezero dugo 660 km. Iseljeno je 1.200.000 ljudi, a dodatnih 4 miliona treba da se presele do 2020. Potopljeno je 1.300 arheoloških lokaliteta, djelimično ili potpuno potopljena 2 grada, 140 varoši i 1.350 sela, a brojni kulturni i istorijski spomenici izdignuti su iznad nivoa jezera. Sve to je koštalo jednu trećinu od ukupne cijene projekta. Grad Wuhan sa 8 miliona stanovnika nalazi se nizvodno od brane. Oko 4.000 sibirskih ždralova su u velikoj opasnosti, jer im je zimovnik u močvarama rijeke potopljen. Riječni delfin je praktično nestao. Hidroelektrana je značajno smanjila potrošnju uglja, a proporcionalno i emisiju štetnih gasova. No, ovo je samo dobar početak, jer 80 odsto kineske ekonomije koristi ugalj kao energent.
U velikim gradovima vazduh je zastrašujuće zagađen. Projekat Belo Monte brane na Amazonu u Braziliji nedavno je odobren od Vlade. To će biti treće po velicini hidroelektrično postrojenje u svijetu. Planom je predviđeno potapanje 500 kvadratnih km prostora i iseljenje 40.000 domorodaca. Empiričko je pravilo da je potreba za električnom energijom procentualno veća od rasta bruto nacionalnog dohotka. Kako je brazilijanska ekonomija u velikoj ekspanziji, a orijentacija je isključivo na HE, planira se na desetine novih brana u regionu Amazona.*

Mi često prilazimo rješavanju problema nerealano. Govori se o integralnim vrijednostima netaknute prirode. Neprikladno je smatrati da rijeka ili jezero imaju svoje pravo ili interes, pa se problem ekologije može razmatrati jedino kroz uticaj na živa stvorenja-sadašnja i buduća. U realnosti ekološki impakt je kontinuum i pitanje je koliko negativnog uticaja su ljudi spremni prihvatiti i tolerisati u odnosu na čistu korist i sve pozitivno što se dobija u zamjenu, jer to nije binaran problem: priroda i harmonija vs. destrukcije. Naravno, treba procijeniti i ono što priroda sama može vremenom obnoviti (life cycle).
Naš odnos prema termo energiji i sagorijevanju uglja, tog centralnog svjetskog ekološkog problema, neshvatljiv je i opasan. Green home i mnogi drugi čak i ne identifikuje to kao problem, pa i ne reaguje na najavljenu dogradnju bloka 2 TE-Pljevlja, niti na pripremanje tendera za eksploataciju ležišta uglja u Maoče. To što iz TE suklja u atmosferu stotine tona otrovih gasova već 30 godina sa kumulativnim efektom zanemaruje se kao nešto beznačajno, ili što ne postoji. Čak se računa sa kapacitetom TE u budućnosti, pa nagađaju ako se zaustavi proizvodnja u KAP-u da će biti struje i za izvoz! A kamo sreće da i KAP i TE, kao najveći zagađivači u Crnoj Gori, što prije iščeznu. Jedan poslanik prijeti referendumom ako TE Pljevlja ne bude jedna od najvažnijih u energetskom planu Crne Gore.
Iznenađuje gotovo nikakav otpor bušenju za istraživanje nafte u podmorju na desetak kilometara od obale. Za jednu zemlju kao što je naša, kojoj ekonomska sadašnjost i budućnost počivaju na turizmu, to je igranje ruskog ruleta, kako sam pisao prije tri godine. Eksploatacija nafte ispod mora tehnički je veoma kompleksan proces i bez obzira na visoka tehnološka dostignuća i stepen sigurnosti rizik je i suviše velik što potvrđuje nedavna katastrofa u Meksičkom zalivu. Zar onda takva istraživanja ne bi trebalo ograničiti samo na kopnu?
U Indiji se ne smije ubiti tigar ni kad usmrti ljude, već se premješta duboko u džunglu. Kod nas se lovci fotografišu sa ubijenim vukom “kapitalcem” što god mu to znači, pa ispada da je u prvoj ekološkoj državi zaštićena vrsta ovca, a ne vuk! Izletnici, planinari, lovci i skijaši ugrozili su njegov habitus. A vuk je koristan jer čcisti šume od svega što je slabo i bolesno. Pjesnik je kazao: Vitke i brze noge gazeli poklonili su vučji zubi!
Čistimo jezero i objavljujemo broj kesa pokupljenog smeća. A ono nije palo s neba, već smo ga mi bacili svugda, a potoci i bujice su ga splakale u jezero. Hoćemo li u more bacati preko cijele godine građevinski šut i plastične flaše i kese da ne govorim o sirovim fekalijama, pa onda pokušati da ga čistitimo jedanput godišnje, onako po naški na o-ruk, a onda zameziti u hladovini uz nikšićko pivo? A najčešći prigovor turista je da su nam smeće i prljavština svuda i na svakom mjestu!
Istovremeno se broj ekoloških organizacija uvečava. Prosto je nevjerovatno da u prvoj ekološkoj državi u svijetu ni poslije 20 godina ne postoji jedna jaka centralna ekološka ustanova, kao samostalni subjekat, koja bi bila dobro obaviještena i koordinirala i usmjeravala razne aktivnost i davala preporuke. Tako se glas onih koji znaju i razumiju ekološke probleme ne bi gubio u bučnom navijanju kao na fudbalskim utakmicama u nekoj vrsti ekološkog populizma koji konfuzno ide u svim pravcima i najviše šteti samoj ekologiji. Bojati se da Crnoj Gori neznalice, ma koliko bile dobronamjerne, nanose štetu baš kao i sebični ljudi koji nemaju skrupula ni osjećanja društvene odgovornosti.
Crna Gora nema ni prirodnog gasa, ni etanola niti perspektivu za nuklearnu elektranu. Glavni izvor čiste energije su nam hidroelektrane. Ako ovaj veliki dar prirode pametno iskoristimu možemo biti kao Norveška ili Paragvaj, koji obezbjeđuju električnu energiju isključivo iz HE i čak je izvoze u susjedne zemlje.
Idejni koncept elektrana na Morači trebao bi da obuhvati ukupan potencijal njenog sliva. Sve što se kasnije bude dodavalo mora se racionalno uklopiti u cjelinu. Električne energije će nam trebati u skoroj budućnosti više nego što sada mislimo. Visoki turizam ima i visoke zahtjeve. Ni električna auta nijesu daleko - već se zahuktava serijska proizvodnja. Da li će biti u početnoj fazi dvije ili četiri brane - drugo je pitanje.
Naravno, svaku varijantu i alternativu, tehničku i ekonomsku, kao i uticaj na biodiverzitet treba razmotriti. Sve mora prevashodno biti u korist Crne Gore i njenih građana.
No, ne može se ni vrijeme gubiti u nedogled, jer nam kilovati teku uprazno niz Moraču. Mora se postići civilizovan i razuman sporazum i izbjeći radikalne nesuglasice. Inače ćemo biti kao onaj magarac u prici Nasradin hodže, koje je lipsao od gladi između dvije gomile trave, jer nije mogao odlučiti koja je veća.
 

Blažo Sredanović

 

Montenet: Izvinjavamo se gospodinu Sredanovicu sto je clanak publikovan sa izvjesnim zakasnjem iz tehnickih razloga.