Dan nezavisnosti je povod za razmisljanje o Crnoj Gori, kuda ide,
kakva je vizija njene buducnosti. Vecina crnogoraca
bez obzira na politicko opredeljenje ili porijeklo ili da li zive u
iseljenju, traga za idejama kako bi doprinijeli
projektu razvoja moderne Crne Gore. Mada su svjesni da se ne moze ocekivati
da sadasnje rukovodstvo, okorelo u dvadesto godisnjoj vladavini, te ideje
politicki artikulise i ucini relevantnim….
Ali sada nije prilika da o tome razmisljamo. Zeljeli bi ukazati na nesto
sasma drugo sto su mnogi od nas koji su boravili u Crnoj Gori mogli da
primjete – izrazeni animozitet prema Crnoj Gori
upravo onih kojima je pruzila utociste u
teskim trenutcima.
Naslii smo se u basti jedne od kafana na Kotorskm “Trgu od Oruzja”. Za okolnim
stolovima sjedjeli su lokalni gosti koji su uz kavu citali dnevnu
stampu. Ulicni prodavaci nudili su gostima ijepo upakovane “sinteticke”
parfeme. Nasu paznju privukao je glasan kometar od susjednog stola :
“Smuckaju malo parfema sa vodom i to upakuju. Ali i po prodavnicama roba je
zadnjeg kvaliteta, nije mogla biti nigdje prodata ali za Crnu Goru je
dobra …..”
Moze biti da se parfemi “muckaju” u necijem podrumu. Ali je zlonamjerna
glupost tvrditi da je roba po crnogorskim prodaonicama najgoreg kvaliteta,
jer u nedostatku lokalne proizvodnje skoro sve se uvozi tako da proizvodi
koji se kupuju u Kotoru ili bilo gdje drugo, skoro da se ne razlikuju od
onih po prodaonicama u inostranstvu.
Ko s u zapravo oni kojima ovdje nista ne odgovara – sve je bolje i ljepse
negdje drugo, ne pokazujuci nimalo lojalnosti prem sredini u kojoj zive,
stvaraju atmosveru gdje se gubi respect i obziri prema drugima, siri
nepovjerenje i lazna impresija o crnogorskom narodu, da vecina zivi
od nerada, prevara i drugih necasnih radnji.
Lako je vidijeti od koga najcesce dolaze komentari jer se sa puno
arogancije i bez ustrucavanja mogu cuti po samoposlugama, piacama,
autobuskim stanicama, kafanama.Iz naseg iskustva, krecuci se po Budvi i
drugim primorskim gradovima, najcesce dolaze od onih koji su pridosli u
Crnu Goru tokom poslednjih ratovai i bili prihvaceni sa tradicionalnim
crnogorskim gostoprimstvom !
Ocigledno da se u medjuvremenu sve to zaboravilo pogotovo od onih koji su
dosli sa puno novca i dragocjenosti “stecenim” na nekoj od “berzi” po
ratistima.Pada u oci do koje mjere su uspjeli da se u nekim mjestima nametnu
kao ekonomski factor ucvrscujuci ”getoiziranu” privredu sa tajanstvenim
pipcima negdje izvana. Neka mjesta skoro da su potpuno promijenila
civilizacijski indetitet, remeti se tradicionalni nacin zivljenja. U Budvi
kao da nema vise lokalnih ribara, potisnuli su ih oni koji po prvi put
vide more, mreze i ribu, ali ocigledno znaju kako da upotrebe
dinamit.Crnogorska kuhinja odavno se povukla pred najezdom “rostiljadi”.
Nama su u Budvanskoj opstini odbili da ovjere potpis na punomoci dok ne
izmijenimo izraze koji su se sluzbenicima ucinili nepodobnim i tipicno
Crnogorski. U “Monitoru” smo nedavno mogli
procitati sto je o prazniku mimoze rekao jedan
poznati Novljanin ”Ovako nagr?ena hercegnovska razglednica, posljedica je
dugogodisnjeg nerada lokalne samouprave. Njena srpska definicija, poradila
je na destrukciji domaceg, iskonskog i tradicionalnog smeka feste. Njeni
stvoritelji davne 1969 godine, osmislili su je kao miris i ukus mediterana.
Prepoznatljiv cvijet mimoze i tradicionalna festa, privlacila je hiljade
posjetitelja svake godine. Ovi gradski celnici unistili su tradiciju, doveli
trubace, frulase, prihvatili kupusijadu i tvrde narodnjake.''
Karakteristican je takodje i primjer nacionalnog parka Skadarskog Jezera i
Crmice, gdje su Crnogorske vlasti postavile da o “zastiti okoline” i
“vinskom putu”, odlucuje neko ko je odnekudt dosao u ovaj kraj, kome su
strani i mentalitet i ambijent i tradicija ovog kraja!
Svakakve sprege su moguce tamo gdje ne fukcionise pravni system i vlada
korupcija.
I njima cestitamo dan nezavisnosti – tek toliko da im vidimo izraz na licu!
Miodrag Ilickovic