Letters 
Welcome to MONTENET the window with a view of MONTENEGRO
 Previous Letters:
 
2009 2008 2006 2005 2004 2003 2002 2001
2000
1999 1998
index of montenet
 
Profile of Montenegro
People of Montenegro
Geography of Mpntenegro
Short History of Montenegro
Montenegrin Culture
Language in Montenegro
Religions in Montenegro
Montenegrin Arts
Montenet Press Cut
Politics in Montenegro
Montenegrin Law
Montenegrin Economy
Travel to Montenegro
Sports in Montenegro
Links to ex Yugoslav Republics
East Europe and Russia
Links to Montenegrin Sites
Site Map of Montenet
Letters&Comments&Suggestions
Miscellaneous
 

Blažo Sredanović

U centru uragana

Obaminih 100 dana


Još Linkolnova Biblija nad kojom se zakleo nije odložena u arhivu, a predsjednik Obama je krenuo žestokim tempom i velikim samopouzdanjem u realizaciju programa najavljenih u predizbornoj kampanji. Problemi automobilske industrije, nezaposlenost, nekretnine, banke, reforma obrazovanja, jednaka primanja za žene, zdravstvena zaštita, koja je dva puta skuplja nego u Evropi - sve se odjednom našlo na dnevnom redu. Ukinuo je budžet za neke projekte novog naoružanja, predložio mjere protiv globalnog zagrijavanja i najavio velike investicije u tehnologiju alternativnh izvora energije, pa može postati i prvi “zeleni” predsjednik Amerike. Ukinuo je Bušov veto na državno finansiranje zdravstvene zaštite milionima siromašne djece. Za bivšeg predsjednika je rečeno da mu, kao protivniku abortusa, “život počinje začećem a završava rođenjem”! Obama je odobrio objavljivanje tajnih dokumenta o torturu nad zatvorenicima metodama iz doba inkvizicije. Ostavio je i mogućnost istrage zakonitosti tih odluka bivše administracije, ne samo zbog američke pozicije u svijetu, već i zbog nacionalne savjesti.
Sve što je urađeno ili planirano u prvih sto dana za neke je previše, a za neke premalo. Republikanci, čija je organizovana politička moć drastično oslabila, veoma su bučni u javnosti. Njihova leksika o Obami je: komunista, socijalista, fašista, duče, Mugabe - što ne čudi, jer su oni svojevremeno i Ruzvelta nazivali Kamarad Franklin. Bune se protiv intervencije države u biznis i ekonomiju, a najveći projekti u američkoj istoriji, kao kupovina Luizijane i Aljaske, Panamski kanal, Maršalov plan, Apolo program za let na Mjesec, autoputevi koji su povezali sve države Amerike, finansirala je federalna vlada. Sada je kapitalizam u najvećoj krizi u posljednjih 70 godina i jedinio država ima moć i sredstva da može preuzeti rizik, što privatne kompanije nemaju niti mogu imati.
Ako Obama uspije, federalna vlada će igrati mnogo važniju ulogu u biznisu i ekonomiji. Država će biti prihvatljiv i nužan partner ekonomiji koja se bazira na stabilnom slobodnom tržištu. A sredstva za finansiranje većine tih projekata biće od poreza bogatih, čiji su prihodi u posljednjih 10 godina dramatično porasli od 10 do 20 odsto ukupnog nacionalnog dohotka.
Demokrate su pobjedom prvi put na izborima u nekim državama proširili ideološku i geografsku bazu, ali sada u partiji ima i više raznih gledišta i ideoloških orijentacija, pa je teško održavati balans. Obamu i njegov tim veoma kompetentnih saradnika, koji uživaju reputaciju “apostola zdravog razuma”, žestoko napadaju i sa ekstremne ljevice. To su “sekularni fanatici”, čiji je uzor Noam Čomski. Nije slučajno Truman kazao: “Ako hoćes da imaš prijatelja u Vašingtonu, nabavi psa!”
Novi predsjednik je ustanovio osnovne principe partnerstva sa cijelim svijetom, što je već dobilo naziv Obamina doktrina. Uprkos velikim problemima kod kuće, on pravi velike zahvate u međunarodnoj politici, prije svega da ublaži mržnju prema Americi stvorenu neznanjem i arogancijom Buša i njegove administracije, koja je nametnula svijetu apsurdna ograničenja i uslove.
Ali, uspjeh se ne može mjeriti samo na osnovu kontrasta sa prethodnom administracijom.
Obama je svijetu islama ponudio maslinovu grančicu, ali i naglasio da ni u jednoj religioznoj dogmi ne smije biti mjesta za mržnju. Nagovijestio je veću ulogu Kine, Indije i Brazila u svjetskoj ekonomiji. Kina je već prešla Japan i postala druga svjetska ekonomska sila i sa milijardama rezervi traži da igra veću ulogu u MMF-u. Uspjeh njene ekonomije vezan je za američko tržište, najveće u svijetu, dok s druge strane, stabilnost američkog finansijskog sistema zavisi od Kine.
Evropa zaostaje u ekonomskom ciklusu i Amerika će vjerovatno prva izaći iz recesije, iako je tektonski potres svjetske ekonomije imao epicentar na Volstritu.
Amerika nikad nije bila slabija u posljednjih 50 godina, pa ipak svijet gleda u nju sa velikim očekivanjima da bude lokomotiva koja će ga povući iz najveće ekonomske krize. Govorili su da je od kraja Hladnog rata Amerika prigrabila suviše moći, a sada vide da jedino obnovljena američka ekonomija može spasti svijet od ekonomskog haosa. Globalizacija sve više povezuje svijet kroz biznis, komunikacije i turizam u cjelinu u kojoj je američa uloga da ubrza taj neizbježni proces pacifikacije upotrebom svoje ekonomske, diplomatske i vojne moći.
Svi kažu da žele da Amerika bude lider i da vodi, ali neki, posebno Francuzi, nijesu baš sigurni da će blisko da je slijede.
Poslije “ofanzive šarma” u Evropi, Obama je u Trinidadu najavio novi početak sa Južnom Amerikom. Antagonizam prema sjevernom susjedu prerastao je u entuzijazam. Obama je postao popularniji nego ijedan predsjednik iz Južne Amerike u njihovoj državi. Prepoznao je Brazil kao vodeću silu koja može uticati da se neki lijevi režimi ne održavaju i prikrivaju svoje promašaje antiamerikanizmom. Mada Kuba nije važna kao nekada, jer ne eksportuje revoluciju i nije u službi Moskve, ipak je veoma važno političko otvaranje i simbolično smanjenje embarga prema njoj.
Najavio je pomoć Meksiku protiv narko-kartela, obnovu reforme imigracije i statusa desetine miliona Meksikanaca, koji nelegalno žive u Americi.
Obama osjeća da je u centru uragana čija snaga nosi istorijska kretanja ka njemu.
Vratio je povjerenje u instituciju predsjednika, jer je bio svjestan da je ovo kriza autoriteta. Sistem u koji su Amerikanci vjerovali i na koji su se oslanjali, a to je slobodno tržište, odjednom je postao nepouzdan. Period u kojem živimo pun je velikih opasnosti, ali i mogućnosti za velike promjene nabolje. Možda smo na početku svjetskog “nju dila”.
Globalizacija nije imperijalizam, ali dok 500 najbogatijih ljudi svijeta, prema podacima UN, godišnje zarađuje više od 500 miliona siromašnih, terorizam i haos će se teško suzbijati.
Obami prestoji ne samo da redefiniše američku spoljnu politiku, već i kapitalizam kojemu je potreban moralni kompas, jer su spekulanti često bili simboli uspjeha. U finansijskom sistemu postoje strukturalni problemi koji se moraju ukloniti ugrađivanjem korektivnog mehanizma. Velike korporacije moraju biti transparentne i regulisane, jer predstavljaju sistemski rizik za čitavu ekonomiju.
Amerikanci preispituju ne samo svoju savjest, već i dosadašnji način života. Ne više ekscesivni konzumentizam na principu pozajmi i kupuj, već - štedi i investiraj. Većina mladih je zasićena “materijalnim hedonizmom” i hoće da se identifikuje sa nečim većim od sebe. Kenedijeva proklamacija “Ne pitaj što nacija može uraditi za tebe, već što ti možeš uraditi za naciju” vraća se punom snagom.
Prvih sto dana nijesu indikator budućnosti, već samo prvo poglavlje nezavršene knjige. No, stil je prepoznatljiv i uliva optimizam i povjerenje.
Velikoj popularnosti Obame doprinijela je njegova supruga Mišel koja je postala nacionalna ikona, simbol majke i supruge. Visokoobrazovana moderna žena sa prirodnim šarmom veoma je uticajna i svijetu mode, pa se čak i kod Ralf Lorena sve više pojavljuju crna lica u reklamama.

Blazo Sredanovic

 

 

[Index] [Profile] [People] [Geography] [History] [Culture] [Art] [Language] [Religion] [Miscellaneous
[Site-map] [News] [Politics] [Law] [Economy] [Travel] [Sports] [Letters] [Links] [ExYu] [EE&Russia]
 Comments and suggestions are welcome and selected will be published
Copyrights©
webmaster@montenet.org
Montenet 1997
 All rights reserved.
Last updated  Nov 2008