 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Blažo Sredanović
U centru uragana
Obaminih 100 dana
Još Linkolnova Biblija nad kojom se zakleo nije odložena u arhivu, a
predsjednik Obama je krenuo žestokim tempom i velikim samopouzdanjem u
realizaciju programa najavljenih u predizbornoj kampanji. Problemi
automobilske industrije, nezaposlenost, nekretnine, banke, reforma obrazovanja,
jednaka primanja za žene, zdravstvena zaštita, koja je dva puta skuplja nego u
Evropi - sve se odjednom našlo na dnevnom redu. Ukinuo je budžet za neke
projekte novog naoružanja, predložio mjere protiv globalnog zagrijavanja i
najavio velike investicije u tehnologiju alternativnh izvora energije, pa može
postati i prvi “zeleni” predsjednik Amerike. Ukinuo je Bušov veto na državno
finansiranje zdravstvene zaštite milionima siromašne djece. Za bivšeg
predsjednika je rečeno da mu, kao protivniku abortusa, “život počinje začećem
a završava rođenjem”! Obama je odobrio objavljivanje tajnih dokumenta o
torturu nad zatvorenicima metodama iz doba inkvizicije. Ostavio je i mogućnost
istrage zakonitosti tih odluka bivše administracije, ne samo zbog američke
pozicije u svijetu, već i zbog nacionalne savjesti.
Sve što je urađeno ili planirano u prvih sto dana za neke je previše, a za
neke premalo. Republikanci, čija je organizovana politička moć drastično
oslabila, veoma su bučni u javnosti. Njihova leksika o Obami je: komunista,
socijalista, fašista, duče, Mugabe - što ne čudi, jer su oni svojevremeno i
Ruzvelta nazivali Kamarad Franklin. Bune se protiv intervencije države u
biznis i ekonomiju, a najveći projekti u američkoj istoriji, kao kupovina
Luizijane i Aljaske, Panamski kanal, Maršalov plan, Apolo program za let na
Mjesec, autoputevi koji su povezali sve države Amerike, finansirala je
federalna vlada. Sada je kapitalizam u najvećoj krizi u posljednjih 70 godina
i jedinio država ima moć i sredstva da može preuzeti rizik, što privatne
kompanije nemaju niti mogu imati.
Ako Obama uspije, federalna vlada će igrati mnogo važniju ulogu u biznisu i
ekonomiji. Država će biti prihvatljiv i nužan partner ekonomiji koja se bazira
na stabilnom slobodnom tržištu. A sredstva za finansiranje većine tih
projekata biće od poreza bogatih, čiji su prihodi u posljednjih 10 godina
dramatično porasli od 10 do 20 odsto ukupnog nacionalnog dohotka.
Demokrate su pobjedom prvi put na izborima u nekim državama proširili
ideološku i geografsku bazu, ali sada u partiji ima i više raznih gledišta i
ideoloških orijentacija, pa je teško održavati balans. Obamu i njegov tim
veoma kompetentnih saradnika, koji uživaju reputaciju “apostola zdravog razuma”,
žestoko napadaju i sa ekstremne ljevice. To su “sekularni fanatici”, čiji je
uzor Noam Čomski. Nije slučajno Truman kazao: “Ako hoćes da imaš prijatelja u
Vašingtonu, nabavi psa!”
Novi predsjednik je ustanovio osnovne principe partnerstva sa cijelim svijetom,
što je već dobilo naziv Obamina doktrina. Uprkos velikim problemima kod kuće,
on pravi velike zahvate u međunarodnoj politici, prije svega da ublaži mržnju
prema Americi stvorenu neznanjem i arogancijom Buša i njegove administracije,
koja je nametnula svijetu apsurdna ograničenja i uslove.
Ali, uspjeh se ne može mjeriti samo na osnovu kontrasta sa prethodnom
administracijom.
Obama je svijetu islama ponudio maslinovu grančicu, ali i naglasio da ni u
jednoj religioznoj dogmi ne smije biti mjesta za mržnju. Nagovijestio je veću
ulogu Kine, Indije i Brazila u svjetskoj ekonomiji. Kina je već prešla Japan i
postala druga svjetska ekonomska sila i sa milijardama rezervi traži da igra
veću ulogu u MMF-u. Uspjeh njene ekonomije vezan je za američko tržište,
najveće u svijetu, dok s druge strane, stabilnost američkog finansijskog
sistema zavisi od Kine.
Evropa zaostaje u ekonomskom ciklusu i Amerika će vjerovatno prva izaći iz
recesije, iako je tektonski potres svjetske ekonomije imao epicentar na
Volstritu.
Amerika nikad nije bila slabija u posljednjih 50 godina, pa ipak svijet gleda
u nju sa velikim očekivanjima da bude lokomotiva koja će ga povući iz najveće
ekonomske krize. Govorili su da je od kraja Hladnog rata Amerika prigrabila
suviše moći, a sada vide da jedino obnovljena američka ekonomija može spasti
svijet od ekonomskog haosa. Globalizacija sve više povezuje svijet kroz biznis,
komunikacije i turizam u cjelinu u kojoj je američa uloga da ubrza taj
neizbježni proces pacifikacije upotrebom svoje ekonomske, diplomatske i vojne
moći.
Svi kažu da žele da Amerika bude lider i da vodi, ali neki, posebno Francuzi,
nijesu baš sigurni da će blisko da je slijede.
Poslije “ofanzive šarma” u Evropi, Obama je u Trinidadu najavio novi početak
sa Južnom Amerikom. Antagonizam prema sjevernom susjedu prerastao je u
entuzijazam. Obama je postao popularniji nego ijedan predsjednik iz Južne
Amerike u njihovoj državi. Prepoznao je Brazil kao vodeću silu koja može
uticati da se neki lijevi režimi ne održavaju i prikrivaju svoje promašaje
antiamerikanizmom. Mada Kuba nije važna kao nekada, jer ne eksportuje
revoluciju i nije u službi Moskve, ipak je veoma važno političko otvaranje i
simbolično smanjenje embarga prema njoj.
Najavio je pomoć Meksiku protiv narko-kartela, obnovu reforme imigracije i
statusa desetine miliona Meksikanaca, koji nelegalno žive u Americi.
Obama osjeća da je u centru uragana čija snaga nosi istorijska kretanja ka
njemu.
Vratio je povjerenje u instituciju predsjednika, jer je bio svjestan da je ovo
kriza autoriteta. Sistem u koji su Amerikanci vjerovali i na koji su se
oslanjali, a to je slobodno tržište, odjednom je postao nepouzdan. Period u
kojem živimo pun je velikih opasnosti, ali i mogućnosti za velike promjene
nabolje. Možda smo na početku svjetskog “nju dila”.
Globalizacija nije imperijalizam, ali dok 500 najbogatijih ljudi svijeta,
prema podacima UN, godišnje zarađuje više od 500 miliona siromašnih, terorizam
i haos će se teško suzbijati.
Obami prestoji ne samo da redefiniše američku spoljnu politiku, već i
kapitalizam kojemu je potreban moralni kompas, jer su spekulanti često bili
simboli uspjeha. U finansijskom sistemu postoje strukturalni problemi koji se
moraju ukloniti ugrađivanjem korektivnog mehanizma. Velike korporacije moraju
biti transparentne i regulisane, jer predstavljaju sistemski rizik za čitavu
ekonomiju.
Amerikanci preispituju ne samo svoju savjest, već i dosadašnji način života.
Ne više ekscesivni konzumentizam na principu pozajmi i kupuj, već - štedi i
investiraj. Većina mladih je zasićena “materijalnim hedonizmom” i hoće da se
identifikuje sa nečim većim od sebe. Kenedijeva proklamacija “Ne pitaj što
nacija može uraditi za tebe, već što ti možeš uraditi za naciju” vraća se
punom snagom.
Prvih sto dana nijesu indikator budućnosti, već samo prvo poglavlje nezavršene
knjige. No, stil je prepoznatljiv i uliva optimizam i povjerenje.
Velikoj popularnosti Obame doprinijela je njegova supruga Mišel koja je
postala nacionalna ikona, simbol majke i supruge. Visokoobrazovana moderna
žena sa prirodnim šarmom veoma je uticajna i svijetu mode, pa se čak i kod
Ralf Lorena sve više pojavljuju crna lica u reklamama.
Blazo Sredanovic
