Blažo Sredanović

Politički fenomen bez presedana
 NIŠTA NIJE SLUČAJNO

Iznenadna pojava Baraka Obame predstavlja istorijsku izuzetnost, jer do prije dvije godine više od polovine Amerikanaca nije znalo ko je on. Samo u jednom izbornom ciklusu uspio je da uzdrma politički estabilišment i podmladi biračko tijelo Amerike, pa čak i da postane jedan od najpopularnijih ličnosti na planeti. U toku izborne kampanje armija “ciber dobrovoljaca” prenosila je brzo njegove poruke preko Interneta, koje su bile snažne i jasne: “Ovo nije o meni već o vama. Promjene ne počinju u Vašingtonu, već dolaze od američkog naroda, koji traži odgovor kako smo došli do ovakvog sadašnjeg stanja i ovakvih odnosa prema svijetu. Vaša pomoć je potrebna, baš sada, u ovom momentu - našem momentu istorije. Neću vam govoriti koja vaša uloga treba da bude - na vama je da to pronađete. Dovoljno je reći da uspravno i dostojanstveno treba da zakoračite u tokove istorije”.

Blizu dva miliona okupilo se u Vašingtonu da prisustvuje inauguraciji prvog afro-američkog predsjednika. No, ovo nije bilo samo miroljubivo i uredno preuzimanje vlasti kao izraz volje naroda, već i slavljenje američkog duha i odanosti njenim demokratskim idealima. Oduševljeno je prigrljen taj jedinstveni momenat istorije i osjećanje zajedništva i jednakosti. Na prostoru gdje su nekada bili razapeti šatori za robove, koji su dovođeni sa plantaža da kopaju temelje i grade ne samo Bijelu kuću i Kapitol, već i dobar dio Vašingtona, odvijala se parada i procesija i programi uz učešće istaknutih umjetnika. Na istom prostoru je M.L. King ispred protestnog mitinga održao svoj čuveni govor, čiji se refren “I have a dream” još pamti i vibrira u sjećanju ljudi širom svijeta. Novi predsjednik Obama, po vlastitom priznanju, ne bi mogao napraviti svoj meteorski uzlet da nije “stojao na ramenima” Martina Lutera Kinga i masovnog pokreta za ljudska prava šezdesetih godina prošloga vijeka.

Jedan komentator poslije inauguracije je izjavio: “Dvadeset prvi vijek je počeo 20 januara 2009. godine”!
Inauguracija je praćena širom svijeta sa ogromnim interesovanjem, posebno u Africi.
U Keniji blizu jezera Viktorija, u selu Kogelo, gdje je grob Obaminog oca i gdje očeva maćeha još živi obrađujući malu farmu i drži kokoške, Vlada je asfaltirala put i podigla hotel, očekujući turiste. Pored nevjerovatne poplave raznih suvenira sa likom novog predsjednika, pojavile su se i nove muzičke kompozicije od ritma bluza do crkvene gospel muzike sa refrenom "Yes, we can" (Mi to možemo).

Samouvjerenost novog predsjednika, optimizam i vjera u bolju budućnost došla je kao melem na ranu poslije osam godina srljanja i samodestrukcije ne samo najgoreg već i najomraženijeg predsjednika u istoriji Amerike. Jer Buš je gotovo jednoglasno ocijenjen kao arogantan narcis, nesposoban i sklon jednoumlju, koji je doprinio katastrofalnom kolapsu američke reputacije u svijetu.

Obama je preuzeo kormilo broda usred bijesne bure. Samo od izbora u novembru prošle godine više od milion ljudi izgubilo je posao. Krediti su praktično presušili, cijene nekretnina dramatično padaju, a automobilska industrija je pred kolapsom. Iz ekonomske nužnosti, a ne zbog ideologije, federalna vlada postaje većinski vlasnik akcija mnogih banaka.

Svijet, koji je izgubio politički, ekonomski i socijalni ekvilibrijum, drma sveopšta kriza. Danas nacionalne granice postaju sve slabija zaštita od kriminala i terora koji se preliva iz nestabilnih, nedemokratskih i korumpiranih režima. Nijedna nacija ne može sama rješavati svoje probleme. Sve su oči uprte u Ameriku, posebno u novog predsjednika. Svijet je spreman da prizna da se bez Amerike, koja je mobilna, pragmatična i visoko-produktivna, i koja ima najveću moć samoobnove, bilo koja država može izvući iz krize. Kisindžer ovo stanje definise kao istorijski period “kompatibilnih interesa”. Pošto se najviše radi o krizi povjerenja, smatra se da se uz političku volju mogu otkloniti greške zbog neodgovornosti i da će slobodno tržište i dalje biti najefikasniji sistem za podizanje miliona iz zaostalosti. Samo, Amerika treba da vodi dobrim primjerom i mora postati “skromniji džin” obuzdan internacionalnim zakonima.

Za svoju agresivnu agendu Obama je izabrao najsposobnije ljude da mu budu saradnici, a to nije osobina inferiorne osobe. Nije pravio razliku, da li su demokrate ili republikanci, već se rukovodio principom “drži prijatelje blizu, a protivnike još bliže”. Kao dobrom menadžeru program mu nije ni ideološki ni elitni, već pragmatično opredjeljenje za rješavanje svakidašnjih problema običnih ljudi.

U jednom ranijem govoru Obama je kazao: “Možda su problemi novi, ali ono što je potrebno da ih prevaziđemo - nije. Ista upornost za idealima koje su pokazali naši utemeljivači potrebna je i nama danas. Možda treba da najavimo novu deklaraciju nezavisnosti ne samo naciji kao cjelini, već u životu svakog od nas. Nezavisnost od ideologija i sebičnosti, trivijalnih razmišljanja i bigotizma”.