Intervju Nenada Stevovića, predsjednika Udruženja Crnogoraca Srbije “Krstaš” i povjerenika CPC za Srbiju, datom Katoličkoj novinskoj agenturi – KNA iz Bona (Njemačka).

 Intervju vodio novinar Josef Bata.

       KNA: Gospodine Stevoviću, Vi kao Crnogorac po etničkom opredjelenju i istovremeno kao građanin Republike Srbije, reprezentirate etničku zajednicu Crnogoraca preko Udruženja Crnogarca Srbije Krstaš. Osim toga ste kao povjernik Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) kontaktna osoba prema Vladi tj. prema Ministarstvu vjera Republike Srbije. Kako se moglo čuti i čitati poslednjih mjeseci u medijama Vaša trenutna najveća briga se tiče odbijanja registracije CPC u Srbiji. Možete li nam o tome nešto opširnije reći?

Stevović: Naš zahtjev je jednostavan. Crnogorska pravoslavna crkva, koja ima hiljade svojih vjernika u Srbiji i ne želi da funkcioniše u ilegali. Nama Ustav Srbije i međunarodna dokumenta o vjerskim slobodama daju za pravo da možemo da funckionišemo slobodno kao Crnogorska pravoslavna crkva, jedna istorijska crkva. Samim tim, kao i svaka druga crkva, podnijeli smo zahtjev za registraciju Ministarstvu vjera Srbije 31 oktobra 2007 godine.

Ministarstvo vjera Srbije je odbilo naš zahtjev tako što je saopštila – između ostalog - da je naša crkva na osnovu “stanovišta autonomnih propisa i poretka Pravoslavne crkve – građanska organizacija... i da eparhije Crnogorske pravoslavne crkve ne mogu kao takve da budu uključene u sistem crkava i vjerskih zajednica definisan članom 10 i 16 Zakona o crkvama i vjerskim zajednicama”.

Odnosno, Ministarstvo nam je reklo da se naš zahtjev odbija zato što Srpska pravoslavna crkva smatra našu crkvu građanskom organizacijom “na osnovu autonomnih propisa i poretka” Srpske crkve. Po građanskom zakonodavstvu naš zahtjev je 100% legitiman, ali pošto je ministar uzeo kanonsko pravo Srpske crkve kao bazu za svoje odluke, naš zahtjev je odbijen. Problem je što ministar vjera pripada nacionalističkoj partiji premijera Vojsilava Koštunice, koji ne priznaje postojanje crnogoskog kulturnog i istorijskog nasleđa, ne priznaje postojanje crnogorskog jezika i vjere.  Mnogi elementi tih struktura ne priznaju ni postojanje našeg naroda. Oni smatraju da su Crnogorci Srbi po identitetu, i registrovanje Crnogorske pravoslavne crkve bi srušilo taj njihov svijet fantazije.

      KNA: Nakon što je Ministarstvo vjera Republike Srbije sa rješenjem od 22.11.2007 br. 080-00-45/2007-01 odbilo da registruje CPC u Srbiji Vi ste izrazili svoje nezadovoljstvo ne samo preko masmedija, već ste se osobno obratili predsjedniku i premijeru RS, a zatim i Vladi Republike Crne Gore. Ima li kakvih reakcija na vaša pisma, pismeno ili preko kojih razgovora?

Stevović: Da budemo precizni. Reakcije na naše pismo predsjedniku i premijeru Srbije ima, od njih samih. Njihova reakcija je da otvoreno ignorišu naš apel za pomoć. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve, građani Srbije, su uputili pismo svom predsjedniku Borisu Tadiću i svom premijeru Vojislavu Koštunici, najvišim funkcionerima u Srbiji, obaveštavajući ih o protiv-ustavnoj zabrani naše crkve od strane Ministra vjera Radomira Naumova. Odgovor nam je bio vrlo jasan i vrlo glasan. Ignorisanje. Mi, kao vjernici Crnogorske pravoslavne crkve i građani Srbije ih ne interesujemo. To je vrlo jasan odgovor. Ali to je i odgovor koji će imati svoje političke posljedice po državu Srbiju.

Mi smo nakon toga što je istekao rok za odgovor funckionera u Srbiji, obavijestili našu matičnu državu Crnu Goru, o progananju kojem smo izloženi od strane državnih organa Srbije. Zamolili smo organe Crne Gore da ovo pitanje prvo pokrenu u bilateralnim razgovorima sa državnim organima Srbije, a posle, ako to ne urodi plodom, da pitanje internacionalizuju u najvećoj mogućoj mjeri. Pošto je Srbija vrlo neraspoložena prema Crnoj Gori od njenog proglašavanja nezavisnosti u junu 2006 godine, a i u zadnja dva mjeseca je bila predsjednička izborna kampanja u Srbiji, očekujemo da će prvi bilateralni kontakti po tom pitanju nastupiti u narednim nedjeljama i mjesecima.

      KNA: Bilo je najavljeno, da će biti podnijeta pritužba protiv rješenja Minstarstva vjera RS, a osim toga ste vodili razgovore u vezi toga sa ombudsmanom, zaštitnikom građana u Srbiji, Sašom Jankovićem. Kako stoje stvari u vezi tih inicijativa?

Stevović: Crnogorska pravoslavna crkva je odlučila da spriječi kršenje ustavnog poredka od strane nacionalističke Vlade premijera Koštunice. Ne prihvatamo da Crnogorci u Srbiji, vjernici Crnogorske pravoslavne crkve, žive u jedinom državno organizovanom getu u Evropi samo zato što ne želimo da se povinujemo željama srpskog premijera da kažemo da je Crna Gora srpska zemlja, da su naši vjernici ustvari vjernici njihove crkve, da je naš jezik njihov.

Kao povjerenik Crnogorske pravoslavne crkve u Srbiji opunomoćio sam, 17 januara, srpski Komitet pravnika za ljudska prava, koji će od sada zastupati interese CPC u Srbiji. Takođe, predao sam i pritužbu ombudsmanu, zaštitniku ljudskih prava Saši Jankoviću na rješenje srpskog Ministarstva vjera kojim se odbija upisivanje CPC u Registar crkava i vjerskih zajednica.

Komitet pravnika za ljudska prava i njen predjsednik Biljana Kovačević – Vučo, su već javno saopštili da se radi se o klasičnom diskriminatorskom aktu državnih organa Srbije i besmislenom obrazloženju. Gospođa Kovacević je u intervjuu za dnevnik Vijesti rekla da će rješenje Ministarstva vjera morati da se poništi u upravnom sporu ukoliko se bude poštovao zakon. A upravni spor je već pokrenut, jer je praktično prekršen princip odvojenosti države od crkve.

      KNA: Mirko Krlić, savjetnik medija u Ministarstvu vjera RS objašnjavao je svojevremeno da iako je zatjev CPC za registraciju odbijena, djelovanje CPC na području Srbije nije zabranjena. Recite molim Vas šta može i smije danas CPC u Srbiji i u čemu je važnost registracije CPC u Srbiji?

Stevović: Sve crkve i vjerske zajednice u Srbiji po zakonu trebaju da se registruju da bi dobile status pravnog lica, da bi mogle da funkcionišu legalno, da bi mogle otvoriti račun u banci, da plaćaju porez, da bi mogle bez problema graditi svoje vjerske objekte, da bi mogle zaposliti svoje svještenike, da prikupljaju novac za vjerske potrebe, da budu vlasnici svoje pokretne i nepokretne imovine, i da imaju ravnopravan status sa ostalim crkvama. Kao što vidite iz svega navedenog, crkve nema bez registracije, jer je njeno funckionisanje ovom zabranom u svim oblastima praktično onemogućeno.

To je kao da država kaže jednom svom građaninu, ti si ravnopravan sa drugima, samo nemaš pravo da imaš ime i prezime, nemaš pravo na lična dokumnta, nemaš pravo da otvoriš račun u banci, nemaš pravo da glasaš, nemas pravo da budeš vlasnik kuće, nemaš pravo da se zaposliš. Ali, nije ti zabranjeno da dišeš.

Mi danas dišemo, ali moraću da razočaram Ministarstvo vjera nijesmo blizu poslednjeg daha. Crnogorska pravoslavna crkva diše punim plućima jer ćemo spriječiti da se u 21 vijeku proganja jedna hrišćanska crkva. Ovaj progon vjernika Crnogorske pravoslavne crkve je nezabilježen za jednu zemlju koja pretenduje da bude demokratska.

      KNA: Nakon pregleda Zakona o crkvama i vjerskim zajednicama u RS od 20.04.2006, Ustava RS od 30.09.2006 i protumačenja nekih pravnih stručnjaka i sociologa religije stiče se dojam, ne samo da se ovdje radilo o jednom političkom rješenju ministarstva vjera RS, već i da je za ministarstvo vjera RS jedino mjerodavni odluke i stavovi Srpske Pravoslavne Crkve (SPC). Kako Vi mislite o tome?

Stevović: Potpuno ste u pravu. Ne samo da je mišljenje Srpske pravoslavne crkve uzeto kao vrhovno, već se stavlja čak iznad Ustava i zakona. U rješenju Ministarstva se odbija naš zahtjev na osnovu nekih autonomnih pravila Pravoslavne crkve, a ne na osnovu zakona. Ali ne odbija se na osnovu autonomnih pravila naše crkve, već druge crkve – Srpske. Ali se ona tu ne imenuje imenom “Srpska”, da bi se prikrila činjenica da ona diriguje iza scene.

To je veoma opasno jer ugrožava sve ostale crkve i vjerske zajednice u Srbiji. Srbija je uspostavila dominaciju jedne, svoje nacionalne crkve, koja naređuje ministrima šta smiju a šta ne smiju da rade. To je sve nauštrb vjernika ostalih crkava koji se nalaze u podređenom položaju. A Ustav garantuje slobodu vjeroispovesti, bez potrebe da se traži dozvola od Srpske crkve kao vrhovnog autoriteta, koja se ovde prikriva iza mišljenja ministra, ali ustvari diriguje cijelu ovu dramu.

KNA: Možete li opisati sadašnju strukturu CPC u Srbiji, imate li neke statističke podatke što se tiče crnogorske etničke zajednice u Srbiji, broj vjernika, parohija, sveštenih lica itd.?

Stevović: Etnička zajednica Crnogoraca u Srbiji je izložena galopirajuoj asimilaciji. Po zvaničnom popisu iz 1991 godine u Srbiji je živjelo 118.000 Crnogoraca. Po popisu iz 2002 godine ima nas 69.000. Za 11 godina je “nestalo” 49.000 Crnogoraca iz Srbije. Nesrećna odluka ministra vjera Radomira Naumova, (koji je u predhodnom mandatu bio ministar rudarstva) dio je strategije kojoj je krajnji cilj potpuna asimilacija crnogorske nacionalne zajednice u Srbiji. Ako nijesu ateisti, svi članovi naše etničke zajednice u Srbiji su vjernici Crnogorske pravoslavne crkve.

Četvrtog jula, na dan svetog Ivana Crnojevića, crnogorskog svetitelja, kojeg kao svojeg zaštitnika slave Crnogorci u Srbiji u Lovćencu će biti osveštani temelji hrama Crnogorske pravoslavne crkve. Važno je napomenuti da će hram biti izgrađen na zemljištu koje je za tu namjeru dobijeno od opštine Mali Iđoš bez naknade i to za period od 200 godina. Opština Mali Iđoš je jedina opština u Srbiji koja Crnogorsku pravoslavnu crkvu priznaje kao istorijsku crkvu i koja je iz svojeg budžeta finansira kao i ostale istorijske crkve koje djeluju na njenoj teritoriji.

Za sada za potrebe vjernika u Srbiji svještenstvo CPC dolazi iz Crne Gore. Dolazi redovno, uvijek za vrijeme velikih vjerskih praznika ali i po potrebi i pozivu. Sa početkom izgradnje hrama očekujemo i stalni boravak i redovnu službu svještenstva naše crkve.

      KNA: Kakav je pravni položaj CPC u Crnoj Gori i kako se tamo obavlja registracija Crkava i vjerskih zajednica? Kako stoji tamo situacija sa Srpskom pravoslavnom crkvom?

Stevović: Pravni položaj CPC u Crnoj Gori ima dvije važne komponente. Prva je da je to potpuno ravnopravna crkva koja je zvanično registrovana po zakonu i sada funckioniše kao i sve druge crkve u našoj matici.

Druga komponenta je pitanje istorijske nepravde koja CPC pokušava da ispravi. Nakon nasilne aneksije Crne Gore Srbiji u 1918. godine, regent Aleksandar je 1920 godine donio odluku da se CPC utopi u SPC i da se njena kompletna imovina preuzme. Danas je sva istorijska imovina CPC u rukama SPC, od sjevera do juga, od istoka do zapada. Ta politička odluka dinastije iz Beograda je veliki problem koji treba da se razriješi u skoroj budućnosti.

No, Srpska pravoslavna crkva potpuno slobodno djeluje u Crnoj Gori i bez ikakvog sputavanja od strane države Crne Gore.

Toliko im je dobar položaj, da mi u CPC samo tražimo da u Srbiji dobijemo isti status kao što Srpska crkva ima u Crnoj Gori.

       KNA: Imate li podatke o (pravoslavnim) Crnogorcima u bivšim jugoslovenskim republikama i ima li tamo kakvih problema s registracijom?

       Stevović: Crnogorska pravoslavna crkva nigdje u svijetu, pa samim tim ni u bivšim jugoslovenskim republikama, nije zabranjena. U svijetu ona nabolje funkcioniše u državama gdje je i naša nacionalna zajednica brojna i gdje je dobro organizovana. Ona je uredno registrovana, ima svoje svještenstvo i legalno funkcioniše u Argentini, SAD, Australiji, Kanadi, Rusiji, Austriji… .Sto se tiče bivših jugoslovenskih republika, crnogorska dijaspora je najbolje organizovana u Hrvatskoj. Tamo je uredno registrovana Crnogorska pravoslavna crkva i funkcioniše bez problema.

       KNA: Na kraju, na čemu bi još skrenuli pažnju našim čitaocima?

       Stevović: Ono na što bih želio da skrenem pažnju Vašim čitaocima jeste da smo mi hrišćanska crkva, stara autohtona crkva koja je vjekovima bila stožer crnogorskog naroda, čak i osnivač crnogorske države. To je crkva koja je bila vjekovima u borbi za očuvanje hrišćanstva u Evropi, i saveznik ostalih hrišćanskih crkava. Vjernici naše crkve su se pet vjekova borili za opstanak hrišćanstva na Balkanu u jedinoj zemlji koja nije potpala pod okupaciju Otomanske imperije. Zašto to kažem? Zato što je nažalost danas 21 vijek, a do sada nijesmo dobili podršku naše hrišćanske braće u borbi protiv otvorene diskriminacije koju Srpska Vlada sprovodi protiv jedne hrišćanske crkve – Crnogorske pravoslavne crkve.

Josef Bata, KNA                                                                                                                                       Bonn, februar 2008.