Blazo Sredanović

Stav: Crna Gora u urbanoj eksploziji

Preneseno iz dnevnog lista Vijesti

Luda tetka u potkrovlju

STAV: KORUPCIJA, ŠTA JE TO (1)

Riječ izlizana od upotrebe. Obično označava pokvarenost i izopačenost i odstupanje od opšteprihvaćenih moralnih normi. Favorizovanje ličnih prijatelja, nepotizam, podmićivanje i postizanje cilja preko “veze”, što se teško otkriva. Lakše je identifikovati stanje u društvu pogodno za korupciju kao: nedostatak transparentnosti u radu institucija; nedostatak slobode informisanja i javnog uvida u poslovanje; neefikasno i pristrasno sudstvo, nefunkcionalna demokratija; poslovanje gotovinom a ne preko računa; isti ljudi dugo na istim dužnostima. Tamo gdje je mnogo korupcije znatno više ljudi je potrebno za obavljanje istog posla, jer su birokratija i korupcija sestre. Rečeno je da moć korumpira, a totalna moć korumpira totalno. Korupcija je obično sve veća kako se u hijerarhiji ide naviše, slično obrnutoj piramidi.
U urbanim društvima, gdje vlada slobodno tržište, zbog velike međuzavisnost i konkurencije među ljudima, devalvacija i slabljenje ljudskog morala se širi, što rezultira u malverzacijama i prevarama. A srž korupcije su laž i prevara.
Psiholozi konstatuju da je za mnoge ljude često strah više nego pohlepa razlog za učešće u korupciji. Žele da izbjegnu konflikt i ćute iz straha za karijeru.
Pravdaju se da rade sve što i drugi i boje se da ne ispadnu glupi. A uticaj gomile je veoma jak na ponašanje jedinke, bilo pozitivan ili negativan. Teško se odlučuju na veće prestupe odjednom, ali kada je prilaz “sitnim koracima” brzo se prilagode. Pojedinci se najugodnije osjećaju u organizacijama i ustanovama čiji su etički standardi slični njihovim. Oni koji se protive ponašanju okruženja, ili sami napuste, ili budu prisiljeni da to urade. Mnogi ljudi rade ono što je ispravno i korektno i kad ih niko ne gleda, jer imaju moralni kompas, dok su drugi spremni da “uzmu i sa oltara”. Jedino ih brine da li njihov prestup može neko dokazati ili ne. Obično ljudi koji imaju specifičan cilj više su podložni korupciji, čak i ako im ne donosi direktno materijalnu dobit. Nekada je dovoljna psihološka satisfakcija, u stvaranju utiska važne i uticajne ličnosti.
Izolovan prilaz isključivo korupciji nije uspješan, jer je ona pustila pipke u sve pore života. Granica je često zamagljena i teško je ustanoviti što je prihvatljivo a što ne, kao između umjetničkog akta i pornografije. Potpuno eliminisati korupciju je nemoguće, ali se može marginalizovati nepoželjno ponašanje i smanjiti njen destruktivni uticaj, da bi društvo ipak moglo da napreduje. Stvaranje ambijenta gdje su smanjene šanse za nedozvoljene radnje zahtijeva izbalansiran prilaz između veoma slabe kontrole i striktnih mjera koje vode u stvaranje ogromnog aparata i neefikasnosti. Smijeniti one koji krše pravila nije dovoljno, već treba ispitati sve okolnosti pod kojima se to desilo. Rijetko kad je “samo jedna buba-švaba u kuhinji.”!
Razni oblici korupcije duboko su usađeni u ljudsku prirodu. Mali pokloni utemeljuju prijateljestvo, a veliki su, gotovo uvijek, potkupljivanje. De Gol je kazao da svaki Francuz želi da bude ravnopravan, a to znači da ima bar dvije privilegije.
Jedan američki političar iz opozicije u očajanju je uzviknuo: “Ili smanjite korupciju ili i nama dajte šansu da učestvujemo”! U jednoj afričkoj državi, gdje je korupcija način života, zvanično je predloženo i navodno usvojeno da se korupcija legalizuje, kao i najstariji zanat u Holandiji, gdje prostitutke plaćaju državi porez!
Kao i u mnogim zemljama u razvoju i kod nas je daleko više retorike i proklamacija u borbi protiv korupcije nego značajnih konkretnih rezultata. Stanje podsjeća na priču o ludoj tetki, koju drže sakrivenu u nekom sobičku u potkrovlju. Svi o njoj pričaju i svi znaju da je tamo, ali tetka ostaje nevidljiva!
Smatra se da demokratija smanjuje korupciju. Međutim, demokratija, u kojoj nema individualnih sloboda i jednakosti svih građana pred zakonom, je kao nedonošče rođeno prije vremena, što neminovno vodi u “demosklerozu”! Pod takvim okolnostima demokratija je pogrešan sistem, na pogrešnom mjestu i u pogrešno vrijeme. Jer srž ljudske autonomnosti i dostojanstva su ekonomska, građanska i religiozna sloboda. Sloboda vodi u demokratiju, a ne obratno.
Demokratsko glasanje samo za sebe nije dovoljno. I Sokrata su demokratskim glasanjem osudili na smrt. Za takvu demokratiju je rečeno da to dva vuka i jagnje glasaju što će imati za ručak! Negdje su izbori slični licitaciji dragocjenosti, koja je dostupna onome ko najviše ponudi. Putin je, uz isticanje procesa demokratizacije u Rusiji, pobijedio na izborima, a vlada kao autokrata. To je rusku spisateljicu Tatjanu Tolstaju navelo da napiše: “Razlika između demokratije i demokratizacije je kao između kanala i kanalizacije”!
Piše: Blažo Sredanović

(Kraj u sjutrašnjem broju)

 

Novac vlada kao gomila

KORUPCIJA, ŠTA JE TO (2)

Piše: Blažo Sredanović

Kod nas, u lomovima i opštem haosu kroz koji smo nedavno prošli, bile su pogažene gotovo sve zakonitosti i društvene i pravne norme. Kapital i dobra nijesu dijeljeni na osnovu nekih opšteprihvaćenih pravila, već su prisvajana kako je ko znao i umio. A onog ko slijedi interes vlastitog preživljavanja teško je osuditi za nedostatak etike. Poslije toga je uslijedio nagli priliv kapitala, a prodor ekonomije i politike brži je od afirmacije prava. Institucije koje su bile u službi ratnog stanja sporo se oporavljaju. Sve ovo uslovilo je stvaranje citadela bogatstva, uticaja i privilegija ne samo onih koji imaju političku moć. A ekstremno bogastvo i ekstremno siromaštvo teško je uskladiti sa istinski demokratskom politikom. Ta ogromna nejednakost slabi osjećanje pripadnosti i uzajamne zainteresovanosti građana za zajednički cilj.
Tokove kapitala teško je pohvatati i u normalnim vremenima, jer pare su etički i politički neutralne, lako prelaze granice ideologija i ustaljenih etičkih normi. U kriznim vremenima gotovo je nemoguće znati odakle kapital dolazi i gdje i kako završava. Pokušati da se sada sve to raščlani i rasvijetli uzaludan je posao. Džo Kenedi, patrijarh jedne od najpoznatijih porodica, dok je bio američki ambasador u Engleskoj, obogatio se za vrijeme prohibicije švercujući viski. Danas je to jedna od najcjenjenih i najuticajnih porodica ne samo u Americi. Kod nas neki takav kapital javno investiraju i oplođuju, dok su se drugi povukli, postali rekluzivni kao Greta Garbo i broje pare! Ima ih koji bahato rasipaju lako stečeno bogatstvo i zasipaju svoju djecu pretjeranim luksuzom. A rečeno je da su se mnoge pčele udavile u vlastitom medu. Jer pare, baš kao vatra i voda, mogu biti veoma destruktivne i opasne kad nijesu sluge, već gospodari. Neki opet neumorno dijele moralne lekcije, svemu i svakome, valjda nezadovoljni sa onim što su prigrabili i žele se prikazati žrtvama, iako su kao i ostali bili aktivni učesnici u svemu.
U takvoj atmosferi korupcija je gotovo prirodno stanje stvari. I ne samo među političarima.
Kod nas plodno tle za korupciju je i psiha našeg čovjeka, koja je često opterećena sitnim balkanskim lukavstvima, koja vuku u prevaru i potkradanje. Privid dostojanstva se promoviše i brani krupnim riječima, zakletvama i lupanjem u prsa.
Ministri i opozicija više su preokupirani stvaranjem vlastitog pozitivnog imidža i sakupljanjem političkih poena nego cijenom prehrambene korpe građana i njihovim svakodnevnim problemima.
Opozicija žestoko napada Vladu, ne u ime moralnih principa, već su zavidni što ona uspješno kamuflira svoje promašaje i često ih nadmudri i “prevesla”, pa onda, što opoziciji najteže pada, uživa u svemu tome! Bizmark je rekao da malo ko primjećuje i ima pojma koliko je šarlatanstva u politici i diplomatiji.
Opozicija maskaradira sa svojem, na mitovima baziranom subjektivizmu, kao jedinoj realnosti, a zapravo time ubija u srž sam koncept istine i zdravog razuma.
Za njih je sve drugo jeres, a jedino rješenje problema - novi referendumi! Ovakvo ponašanje Amerikanci bi nazvali monkey business (majmunska posla). Nije čudo da im na izborima građani ne ukazuju povjerenje.
No, kad tad će oni koji su sada na vlasti biti smijenjeni, ali i novi koji dođu biće čeda našeg mentaliteta. A da se on promijeni, biće potrebno mnogo vremena.
Kvalitet demokratije i kvalitet žurnalizma duboko su isprepleteni, pa se često ističe da je kriza demokratije i kriza žurnalizma.
Novinari nijesu proroci i nije im lako pisati istinu o političarima kojima je najvažniji cilj da istinu sakriju. A političarima se ne kaže da lažu, već kako to elegantno saopšte Englezi: “Veoma su autonomni kad su u pitanju činjenice”. Ili: “Novost je ono što vlada želi da drži u tajnosti - sve ostalo je publicitet”!
Glavna dužnost novinara trebalo bi da bude da naoružaju građane činjenicama kako bi ovi mogli da političare drže odgovornim, bar prilikom izbora. No, i u žurnalizmu postoje “dirigenti i svirači”, a svaki monopol je štetan. Ne bi se reklo da su novinari, koji pretenduju na nezavisnost, uvijek u punoj kontroli nad “instrumentima” na kojima sviraju. Često novinari skliznu u propagandu i uortače se sa političarima, naročito u predizbornim kampanjama, sa namjerom da izvitopere i preokrenu činjenice. To su tzv. “spin doktori” koji znaju tako da “zavrte” i izokrenu realnost, da čak mogu da tvrde da je onaj kojeg zastupaju zaslužan što je pala kiša, a istovremeno da optuže protivnika za dugotrajnu sušu! Rečeno je da su od političara jedino nemoralniji politički komentatori! Ovakve “informacije” su veoma destruktivne i često faktor destabilizacije u svijetu.
Kad danas vidimo i svjedoci smo što se dešava u Americi, državi sa najdužim demokratskim poretkom, nije lako biti optimista i vjerovati u budućnost.
Nobelovac Saramago kaže: ”Ljudi su u iluziji ako misle da živimo u demokratskom sistemu. U pitanju je samo površinska manifestacija demokratije. Zapravo, mi živimo u plutokratiji, u sistemu vladavine bogatih. A, vladavina novca može biti isto toliko opasna i destruktivna kao i vladavina gomile.”

(Kraj)