Blazo Sredanović

Budvu su nagrdili mali a ne veliki investitori

STAV: CRNA GORA U URBANOJ EKSPLOZIJI

U urbanoj eksploziji koja je zahvatila veliki dio svijeta našla se i Crna Gora. Može li jedan mali balkanski narod, koji je vjekovima tavorio u zaostalosti i nemaštini, a sve doskora bio i na samoj ivici opstanka, uspješno da "navigava" kroz sva događanja koja se vrtoglavo smjenjuju na svjetskoj sceni? Da u tom mnoštvu naroda i država sa velikim apetitima i aspiracijama ne izgubi sebe!
Za kratko vrijeme postali smo poznati kao država čije su investicije po broju stanovnika među prvima u svijetu. Cijene zemlje u primorju, sa kojeg se stoljećima odlazilo u pečalbu, basnoslovno su porasle. Prvi put od kad znamo za sebe, novac iz Paštrovića ide u Kaliforniju! Investicije, uglavnom u turizmu, ubrzano smanjuju nezaposlenost, što je jedan od najvažnijih faktora stabilnosti u svim društvenim uređenjima. Međutim, suviše brza i često nekontrolisana gradnja devastira prostor i prirodna bogatstva.
Jagma za brzim bogaćenjem obara sve skrupule, dok se na pristojnost i uljuđenost često gleda sa prezirom. Sopstveni uspjeh se mjeri koliko si više ugrabio, a ne koliko si doprinio nečemu što će obogatiti život drugima. Moralne i duhovne vrijednosti koje su nas stoljećima izdizale iznad ostalih svele su se na apetit za materijalnim dobrima.
Hoće li “prva ekološka država u svijetu” ostati da živi samo na papiru?
Za utjehu mogli bismo prihvatiti da je sve što se dešava, ipak, neminovnost u tranziciji kroz koju prolazimo. Bučni, dinamični i bez građanske svijesti za red i disciplinu, puni smo radikalnih nesuglasica. Kod nas su riječ tolerancija i kompromis više ideja nego realnost.
Crnogorske ekološke organizacije i neke NVO dižu glas protiv devastacije prirode i životne sredine. U tome ima često kontradikcije i nelogičnosti, a i pretjerivanja. Kad se svemu da prioritet, onda ništa nema prioritet. Poželjno je, naravno, uložiti sve napore da se zaštite stari gradovi i njihova okolina, seoska arhitektura, istorijski i kulturni spomenici, rijeke i jezera i poseban prostor kao što je Boka Kotorska. Maslinjaci i hrastove šume u kamenjarima iznad mora pravi su prostor za individualna naselja po uzoru na stara ribarska sela.
Ali, da bi ekonomija i standard ljudi napredovali mora se praviti i kompromis. Ne može se ići u savremeno industrijsko društvo, a da priroda ostane potpuno netaknuta. Primjera radi, navodimo nekoliko ključnih projekata koji predstavljaju važne elemente crnogorske privrede i ekonomije, a ilustruju veoma oprečna gledanja i različite prilaze problemima i njihovim rješenjima.
Nije jasno odakle tolika povika na Veliku plažu u Ulcinju i poziv na uzbunu protiv “dubaizacije”, kad tamo nema gotovo ništa osim pijeska i mora? O soliterima se govori kao o strašilima. Jedna od najljepših i najčuvenijih plaža u svijetu, Vaikiki na Havajima, ima desetine hotela sa po 40-50 spratova poređanih tik uz more, a između njih su divni parkovi, fontane i zelenilo pogodni za odmor. Zašto bi visokogradnja bila nešto što je protivno održivom razvoju, kad već danas više od polovine ljudi u svijetu živi u urbanim oblastima? Svako hoće da ima više stambenog prostora, da uživa plodove postindustrijske civilizacije. Predviđa se da će do sredine ovog vijeka ukupno stanovništvo svijeta porasti na preko devet milijardi. Za akomodaciju i smještaj tako ogromne urbane mase, oblakoderi su najjeftinije i vjerovatno jedino rješenje, jer je sve manje prostora za individualnu gradnju. Danas već postoji 36 zgrada visokih preko 300 metara, a dodatnih 69 supervisokih je u izgradnji. Burj u Dubaiju ima 160 spratova, a sa tornjem kad se završi biće visok blizu 800 metara! Istovremeno, jedan saudijski princ najavljuje objekat u Džedi visok preko 1.500 metara!
Velika ulcinjska plaža pogodan je prostor za stvaranje većeg savremenog urbanog jezgra, gdje bi se plaže sa okolinom uklopile u jedinstven koncept i rješenja karakteristična za moderna ljetovališta, koja bi u cjelosti bila namijenjena visokom turizmu. Ostrvo Ada na Bojani, koje je u neposrednoj blizini, ostalo bi netaknuto u svojoj divljoj ljepoti, kao omiljena destinacija naturalista i lovaca. Ovakav kontrast i blizina ambijentalne raznolikosti bio bi jedinstven u svijetu. Individualni hoteli razbacani po našem primorju, ma koliko skupi i luksuzni, ne mogu privući goste visoke platežne moći, ako se u blizini prodaje kuvani kukuruz, a čitava porodica večera u hodu jednu picu!
Iz ličnog iskustva na mnogim projektima u svijetu zaključio sam da su veliki investitori daleko više pouzdani i da realizuju projekte mnogo efikasnije, naravno pod uslovom da im se ugovorom odrede tačni parametri. Njih je daleko lakše kontrolisati, a imaju i stabilniju radnu snagu, što utiče na nivo zaposlenosti. Budvu nijesu pokvarili veliki investitori, već stotine malih, koji su potkradali jedan drugog za nekoliko metara placa, puta ili ograde, iz čega je niklo onakvo urbano čudovište. “Budvanizacija” je već počela u zaleđu Velike plaže u Ulcinju, a to je stihija kojoj teško odolijevaju i države sa daleko jačim institucijama.
Bogati investitori iz arapskog svijeta ulažu u rentabilne i vrijedne projekte, koji će im osigurati visoki profit na duge staze, jer su svjesni da će im petro-dolari jednog dana presušiti. No, do velikih i moćnih investitora nije lako doći, jer se milijarderi, svjesni svoje moći, često ponašaju kao primadone i treba posebna vještina da bi se privukla njihova pažnja, uspostavio prvi kontakt i ostavio dobar utisak. Mislim da se ovo ne shvata dovoljno u Crnoj Gori.

Ruski rulet ispod mora

Ulcinj sa okolinom ima blizu tri hiljade sunčanih sati godišnje, skoro kao Egipat. To je pravo mjesto za masovnu primjenu i korišćenje sunčeve energije, koju bi trebalo nametnuti kao obavezu svakom budućem investitoru. Time bi i tehnologija korišćenja sunčeve energije, o kojoj mi danas mnogo govorima, a malo se što konkretno radi, ušla u Crnu Goru na velika vrata.
Iznenađuje, pak, slab otpor naših ekoloških udruženja bušenju morskog dna za istraživanje nafte, ne baš daleko od obale. Za jednu zemlju kao što je naša, kojoj ekonomska sadašnjost i budućnost počivaju na turizmu, to je ruski rulet. Eksploatacija nafte ispod mora tehnički je veoma kompleksan proces i bez obzira na visoka tehnološka dostignuća i stepen sigurnosti rizik je i suviše velik. Dosta bi bio i jedan manji incident da se nafta izlije u more, pa da plaže godinama budu neupotrebljive. Zar onda takva istraživanja ne bi trebalo ograničiti samo na kopnu? Čak i da se u skoroj budućnosti pronađe ležište nafte u podmorju, do pune i ekonomski isplative eksploatacije, proći će desetak godina. A već sada se u svijetu govori da se nalazimo u fazi početka kraja korišćenja nafte kao primarnog energenta. U Americi alternativni izvori energije moraju do 2020. pokriti najmanje 25 odsto ukupnih potreba, a već 2030. čitavih 50 odsto u napajanju električnom energijom. A mi, pored hidropotencijala, imamo veoma povoljne klimatske uslove za alternativne izvore energije, kao što su vjetar i sunce.

Piše: Blažo SREDANOVIĆ