Montenegro Association of America

Crnogorski dnevni list POBJEDA objavio je govor Novice Samardzica na svecanoj promociji knjige "Svijet kao zavicaj" u Podgorici autora Blaza Sredanovica
 Kultura i drustvo - Subota, 30. avgust 2008. godine
 

Blažo Sredanović: "Svijet kao zavičaj", Matica crnogorska, 2008.

Borba za dostojanstvo, čast i ime Crne Gore

Pored velikog broja znamenitih ličnosti koje prolaze kroz autorov vidokrug u knjizi su i tri portreta svjetski poznatih stvaralaca: slikara Pola Gogena i pisaca Džeka Londona i Džona Štajnbeka. Sva trojica su imala jednu zajedničku crtu: bili su isuviše svoji, geniji koji su se teško uklapali u društvene norme i koji su svoju pobunu i slobodu ovaplotili u neprolaznim djelima i platili životnim iskušenjima

Pred nama je knjiga "Svijet kao zavičaj", Blaža Sredanovića koju je Matica crnogorska objavila u ediciji Crnogorska dijaspora. Ovaj poznati Crnogorac koji već pola vijeka živi u Americi (radni je vijek proveo kao inženjer u gigantu globalnih razmjera, kompaniji Bektel), nikad se nije odrekao svoje mladalačke ljubavi, pisanja. Dugo ga znamo sa stranica naših listova i časopisa, a sad, evo, i njegovi izabrani tekstovi u knjizi koja je pred nama. O Blažu kao piscu, šahisti (bio je prvak Crne Gore, a na otvorenom prvenstvu Amerike u Las Vegasu dijelio je treće mjesto) i posebno, kao crnogorskom patrioti, slušao sam mnogo od zajedničkog prijatelja, književnika Sretena Asanovića, znatno prije nego smo se lično upoznali devedesetih godina kad je Blažo aktivno radio na okupljanju iseljenika u Americi i svijetu za odbranu domovine u vremenu koje joj nije bilo naklonjeno i kad je sarađivao sa Maticom crnogorskom na istom poslu.

Ta aktivnost je rezultirala formiranjem Udruženja Crnogoraca Amerike u San Francisku 1994. gradu đe su Crnogorci i Dalmatinci sredinom 19. vijeka osnovali svoje prvo udruženje i đe je pred kraj dvadesetih godina prošlog stoljeća Nikola Petanović izdavao Crnogorsko ogledalo i formirao Odbor za suverenu i samostalnu Crnu Goru.

Rad Blaža Sredanovića i drugih pregalaca na povezivanju i artikulisanju programskih ciljeva naše dijaspore, rezultirao je održavanjem Svjetskog kongresa iseljenika na Cetinju 2000.godine, u čijoj pripremi je učestvovala i Matica dajući iseljenicima potrebnu logističku pomoć. Pored ostalog, na Kongresu je formirana Crnogorska svjetska socijacija sa Koordinacionim odborom na čelu sa Blažom Sredanovićem, koji će svoju aktivnost na promociji ideje crnogorske nezavisnosti kasnije nastaviti i kao predstavnik iseljenika u Pokretu za nezavisnu Crnu Goru.

Poseban odjeljak ove knjige mogli bi činiti tekstovi u kojima autor sa više aspekata osvjetljava kraj u kom danas živi, San Francisko sa okolinom, njegovu istoriju, tradiciju, ljude i njihove navike i naravi. Autor portretište kosmopolitski grad kulture i tolerancije, mjesto gdje ne važe uobičajeni kalupi. Grad slobodnih mislilaca, ekscentrika i poslovnih ljudi, koji iz temelja mijenjaju karakter i shvatanje biznisa, upravo su napravili oni koji su idući za svojom zvijezdom udarili u obale Pacifika, tu ostali i krenuli da realizuju svoje vizije.

I, kako to autor jasno sugeriše, u temelju svega je bilo znanje, dobra namjera i nesebičnost. Sve ono danas nama ovđe u Crnoj Gori toliko neophodno. Bez univerziteta i znanja koje donose, posebno Stanforda (iznjedrio je 22 Nobelovca) i principa koje je njegov utemeljivač inaugurisao - da se sopstveni uspjeh mjeri vrijednostima kojima smo obogatili život drugih, ne bi bilo ni silikonske doline i njenih dvije hiljade kompanija, ni informatičke revolucije koja je na nov i dosad neviđen način demokratizovala svijet i znanje, težeći idealu da se na jednostavan i svima dostupan način moć i znanje "isporuči bilo kome, bilo đe i bilo kada" - kako autor citira Bil Gejtsa.

Sa jednakom pažnjom i razumijevanjem autor piše o čuvenim kalifornijskim vinima i vinogradarima iz Napa doline, šumama dinovskih sekvoja i crvenog drveta i njihovoj zaštiti, o ostrvu Alkatraz, gdje je nekad bio čuveni zatvor, a koje su, pošto je napušteno, okupirali Indijanci da bi skrenuli pažnju svijeta na sebe i probleme sa kojma žive.

Inače, sudbina domoradačkog stanovništva pod dominacijom civilizacije bijele rase često je predmet Sredanovićevih opservacija, bilo da se radi o stanovnicima pacifičkih ostrva i Antila, crncima i kreolcima iz Nju Orleansa, starincima sa Aljaske i onima iz Arizone i Novog Meksika. Uz izbjegavanje klišea i senzacionalizma u pristupu, razumijevajući suštine drugačijeg, Sredanović zastupa tezu da svima treba omogućiti da sebe, svoj svijet i namjere definišu na vlastiti način i da to u ime njih ne čine drugi.

Sukob svjetova i civilizacija, siromaštva i bogatstvai relativnost kriterija po kojima sudimo, posebno je očigledna u ogledu o Meksiku, koji autor zaključuje kratkom i pesimističnom konstatacijom: "Ono što je dočaravala literatura 19. vijeka, gledamo danas iz kola, ili na televiziji, udobno zavaljeni u fotelju: egzodus gladnih i napaćenih. Lutaju i migriraju , ne zbog demokratije, lijeve ili desne politike, već jednostavno da prežive još jedan dan".

Duboko promišljen antiratni, humanistički stav, ne podliježuće zamkama zvanične, ideologijom obojene istorije, autor iznosi i pišući sa dva velika stratišta drugog svjetskog rata: Perl Harbura i iz Normandije. Studiozno upoznavajući čitaoca sa istorijskim faktima i događajima, sadašnjim stanjem i sopstvenom impresijom, ali ne propušta priliku da u oba teksta provuče misao da je rat kasapnica onih koji se ne poznaju zarad profita onih koji se znaju, ali se međusobno ne ubijaju.

Pored velikog broja znamenitih ličnosti koje prolaze kroz autorov vidokrug u knjizi su i tri portreta svjetski poznatih stvaralaca: slikara Pola Gogena i pisaca Džeka Londona i Džona Štajnbeka. Sva trojica su imala jednu zajedničku crtu: bili su isuviše svoji, geniji koji su se teško uklapali u društvene norme i koji su svoju pobunu i slobodu ovaplotili u neprolaznim djelima i platili životnim iskušenjima.

Sredanović ide tragom Gogenovih boravka na Tahitima, đe se sklonio da nađe mir i da se otarasi ropstva civilizacije, u potrazi za iskonskim osnovama ljudske suštine, tražeći potvrdu Strindbergove konstatacije da je Gogen bio "izvan svih moralnih, intelektualnih i socijalin kategorija".

Vodeći čitaoca kroz spomen park Džeka Londona sjeverno od San Franciska, autor portretiše ovog nježnog sanjara ogromne energije koji je kroz život prolazio sa neviđenom hrabrošću i uvijek bio "istinski džentlmen koj je nadživio grubosti vremena i okruženja". Vidimo čovjeka rijetke plemenitosti i ogromne enegije koju je bez uzmaha trošio za dobro drugih, da bi na kraju izeo skeptičan sud o ljudskoj prirodi i došao do saznanja da su "sloboda i nezavisnost uzvišene stvari koje se ne mogu dati ni nametnuti bilo kome".

U priči o Štajnbeku, piscu koji je doživio spaljivanje svojih djela u gradu gdje je rođen, Sredanović nas uvodi u jednu drugačiju Ameriku, daleku predstavu formulisanoj u "američkom snu" i daje sudbinu pisca koji , iako nepoželjan u sopstvenom gradu i podvrgnut ideološkoj hajci, mirno zaključio da "nijedan čovjek ne treba da bude sahranjen u tuđoj zemlji". Bio je svjestan činjenice da sopstveni izbor i slobodu mora platiti i tako proširiti njene granice.

Mislim da autor nije slučajno opisao životni put ova tri velikana u posebnim tekstovima, već da je to uradio svjesno, vođen iskonskim čulom za ljudskost koja se jedino može ispoljiti kroz samosvijest i slobodnu, a što je naslijedio iz sopstvene tradicije i izoštrio u novoj domovini.

Radoznao i otvorenog duha, uvijek spreman za nove susret "horizonte koji mame i obogaćuju duh", a istoimeno pomažu, kako autor kaže , da se oslobodimo iluzija, nadam se da je Blažo Sredanović u velikoj mjeri ostvario ideal koji je zapisao uz život jednog svog junaka: da je najveći uspjeh proći život na svoj vlastiti način.

Proći život na svoj način

Putujući Amerikom autor je srijetao mnoge Crnogorce i bilježio njihove životne priče. To ga je motivisalo da, kako u predgovoru piše, traga za onima koji su davno prije sadašnjih generacija stizali u obećanu zemlju da okušaju sreću. Na hiljade njih je ugradilo svoje živote u prosperitet Amerike i njenu moć, dok je njihova domovina tavorila na ivici opstanka. I kad se, kako kaže, pojavila ideja obnove države, riješio je da publikuje neke svoje zapise o sudbini ovih izuzetnih pionira i avanturista i tako sačuva uspomenu na njih.

I evo, u ovoj knjizi zapis o porodicama Stijepović, Dapčević i Baćević; porodične storije stogodišnje Anđe Bjeletić i najstarijeg člana Udruženja iz San Franciska Danila Đurovića; sagu o životu Jova Hajdukovića u divljini Aljaske, koji za sebe ništa nije tražio, ali je isposlovao za Indijance prvu slobodnu teritoriju na Aljasci, đe i danas jedna planina nosi njegovo ime.

Potresno je svjedočanstvo o princu Milu Petroviću i njegovoj borbi za dostojanstvo, čast i ime Crne Gore , o pokretu koji je u Americi radio u korist crnogorskog pitanja, u kom se isticao Nikola Petanović, čije je Crnogorsko ogledalo Matica objavila u prvoj knjizi ove edicije.

Novica Samardzić