Postovani
gospodine Vukoticu,
ja cu na Vase pitanje odgovoriti protupitanjem. Kojim jezikom se govori
u SAD-u, Engleskoj, Australiji? Jezik nije tvar, on se ne moze fiksirati
na jedno mjesto, a jos manje se moze parcelizirati na osnovu granica. Spominjete
Hrvatsku, BiH, spominjete nazive jezike u tim drzavama. Ime se moze dati
svacemu, ali nije bitna forma nego sadrzaj. Hrvatski jezik, tu mislim na
izvorni, jeste cakavski i kajkavski. Stokavski, odnsono precizno receno
srpski, se uvodi u Hrvatsku tijekom ilirskog pokreta, uslijed zelje za
povezivanjem sveslavenstva, odnosno pojave panslavizma. Danas su cakavski
i kajkavski jezik sekundarni, i koriste se samo prilikom nesluzbenog opcenja,
i to samo u zapadnim i sjeverozapadnim regijama Hrvatske.
Dakle, ako sam dobro razumio, po Vasem bi se shvacanju jezici
u SAD-u i Australiji ne bi trebali zvati engleskim jezikom vec Australskim
i Sjedinjenoamerickodrzavnim(sic!)?
Kad vec inzistirate, u vezi razlicitosti govora u Srbiji, Crnoj
Gori, BiH, razlika je u akcentu, a eventualno se pojavljuju razlicite strane
rijeci u te tri drzave. Npr. ekser-cavao, varenika-mlijeko, secer-cukar
itd.Ako je to dovoljno da se jedan jezik proglasi neovisnim i autohtonim
neka vala. Meni se nece nista promjeniti. Ja cu i dalje umjeti da citam
i u potpunosti razumijem knjige iz Srbije, BiH, Hrvatske i Crne Gore, pa
kojim god se jezikom pisalo.
Gospodine Licina, vidju ja da sam ja Vas dobro razumio, ali vidju
da Vi nijeste mene.
"Jezik, nacionalnost, manastiri, hramovi i drzava Crna Gora postoje
mnogo prije Srba i Srbije."
Argumentirajte mi ove teze?
1.Jezik je srpski.
2.Nacionalnost: Nekad srpska, od 1945. podijeljena!
3.Manastiri gradjeni od Stefana Nemanje pa naovamo. Prije ikakvo
spomena Crne Gore!
4.Srbi-pogledati pod 2. Da ne spominjem vijekove otprije.
Svako dobro,
Branimir Vujicic