Letters 
Welcome to MONTENET the window with a view of MONTENEGRO
 Previous Letters:
 
2006 2005 2004 2003 2002 2001
2000
1999 1998
index of montenet
 
Profile of Montenegro
People of Montenegro
Geography of Mpntenegro
Short History of Montenegro
Montenegrin Culture
Language in Montenegro
Religions in Montenegro
Montenegrin Arts
Montenet Press Cut
Politics in Montenegro
Montenegrin Law
Montenegrin Economy
Travel to Montenegro
Sports in Montenegro
Links to ex Yugoslav Republics
East Europe and Russia
Links to Montenegrin Sites
Site Map of Montenet
Letters&Comments&Suggestions
Miscellaneous
 
Dr Srdja Pavlovic

Re: Neobjavljeni komentar na komentar Dr. S. Pavlovica na PCNEN


Prije svega moram priznati da me donekle iznenadjuje naslov dopisa gospodina Vukotica. Znajuci urednicki tim PCNEN-a, veoma me cudi da ovaj njegov dopis nije publikovan na njihovoj Internet stranici. Ovo, bez obzira sto se moje pismo povodom kukavicnog napada na gospodina Zeljka Ivanovica, tamo pojavilo u rubrici Analize. Znam da je urednicki tim PCNEN-a i ranije publikovao odgovore mnogih citalaca na moje tekstove iz te rubrike. Ja bih, da sam kojim slucajem urednik u tom elektronskom glasilu, rado objavio pismo gospodina Vukotica. Na kraju krajeva, mogucnost da se u medijima vodi otvorena i neometana razmjena misljenja (u okvirima dobrog ukusa i validnih argumenata) je jedan od temeljnih principa demokratije. Ovo, naravno, pod uslovom da autori zele da vode takav dijalog.

Ovo sto slijedi nije poziv na debatu nego jos jedan od mojih brojnih pokusaja da pojasnim svoje politicke stavove i vidjenja crnogorske situacije ljudima koji uporno odbijaju da te stavove razumiju. Ja, doduse, nijesam sasvim siguran da li gospodin Vukotic ne razumije moja gladista, ili ne zeli da ih razumijie, ili se, pak, angazuje na mobi vladajucoj strukturi. Ipak, tekst koji slijedi sam napisao na osvnovu vjerovanja da gospodin Vukotic nema nikakve malicioznosti prema meni, vec da on zaista ne razumiije moje politicke stavove. 

Kada smo u pitanju gospodin Vukotic i ja, iznova se pokazuje da nase polazne osnove za svaku analizu crnogorskih situacija (ekonomsku, politicku, kulturnu, ideolosku, istorijsku….) nijesu dijametralno razlicite. Ne smatram da gospodin Vukotic podrzava autokratsku vlast, ili se slaze sa kriminalizacijom drustva, pljackom resursa, takozvanom privatizacijom, itd. Znam da smo i gospodin Vukotic i ja zagovornici nezavisne, suverene, i medjunarodno priznate Crne Gore. Takodje sam siguran da gospodin Vukotic, kao i ja, zeli da zivi u demokratskoj, otvorenoj, i naprednoj Crnoj Gori. Oni koji su pratili nasa javna istupanja (pisana i verbalna) tokom posljednjih desetak godina, mogu sa uvjeriti da nas dvojica imamo skoro identicnu viziju Crne Gore. 

Problem je, cini se, u modelu ostvarivanja te vizije, odnosno u cinjenici da gospodin Vukotic ne vjeruje da se do nezavisne i suverene Crne Gore moglo doci politikom koja favorizuje gradjansko i demokoratsklo, vec da je bilo svim neophodno i prihvatljivo da se crnogorska nezavisnost obnovi u zaru rastuceg crnogorskog nacionalizma. U ovome, mislim, lezi sustina naseg neslaganja. Naravno, na moju radost i na radost gospodina Vukotica, Crna Gora je danas nezavisna i suverena drzava, pa je nasa debata o tom pitanju, u stvari,  donekle istorijska debata.

Potrebno je reci da bi bilo neophodno potrositi mnogo papira i vremena da bi se objasnili prakticni koraci u procesu istovremenog ostvarivanja crnogorske nezavisnosti i gradjenja mehanizama demokratskog drustva. To je posao koji treba da radi politicka partija na vlasti ili politicke snage koje su u izbornoj kampanji. Ja nemam tih pretenzija, pa stoga ne vidim razloge zasto bih do u detalje objasnjavao moja vidjenja ostvarivanja nezavisnosti na demokratski nacin. Stavise, nemam namjeru da to cinim kako bih razuvjerio nevjerne Tome. Ponekad mi se ucini da gospodin Vukotic insisitra na detaljima zato sto ni sam nije potpuno siguran da je nacin na koji je obnovljena crnogorska drzavnost bio sasvim korektan i demokratski. Neuporedivo vise energije bi bilo potrebno da se ovi isti procesi priblize ljudima koji, a priori, odbijaju da ih prihvate kao mogucnost, a kamo li kao alternativu nacionalistickoj egzaltaciji sto je pratila obnovu crnogorske nezavisnosti. Ovim, naravno, ne osporavam vrijednost obnavljanja nezavisnosti (ja sam zagovarao obnavljanje nezavisnosti, cak i onda kada su Djukanovic i njegovi partijski kolege bili i srcem i dusom, i policijskom palicom, za “Jugoslaviju koja nema alternativu”) nego tvrdim da se ovaj proces mogao odvijati u atmosferi manjih tenzija. 

Kakva je priroda i ideoloska kompozicija opozicionih partija u Crnoj Gori nema nikakvog znacaja u procesu obnove drzavnosti na gradjanskom modelu. Crnogosrska vladajuca elita je, medjutim, preuzela suverenisticku zastavu i usla u proces obnavljanja drzavnosti na nacionalnom modelu. Ovim je data znacajna municija mnogim opozicionim partijama koje su tada bile snazno prosrpski orijentisane (neke od tih partija su i danas radikalno pro-srpske) posto se citava debata oko nezavisnosti svela na takozvana identiteska pitanja. Vlast i  pro-srpska opozicija su tako i zeljele. U protivnom, neminovno bi se otvorila pitanja ekonomske prirode, kao i problematika kriminalizacije drustva, korupcije i tome slicno. Ni jednoj strani nije bilo u interesu da se ova pitanja pokrenu, posto partijske elite s obije strane identitetske barikade imaju prljave ruke do lakata. Zato ove partije (vlast i prosrpska opozicija) i danas insistiraju na takozvanim identitetskim pitanjima. 

Koliko je meni poznato, u predreferendumskom periodu u Crnoj Gori nije postojala politicka partija koja se zvala PzP. Postojala je nevladina organizacija, Grupa za Promjene i ja sam bio jedna od clanove te NVO. Ja vjerujem da gospodin Vukotic zna veoma bitnu razliku (strukturnu i programsku) izmedju nevladine organizacije i politicke partije. Mislim da ga, stoga ne treba podsjecati da je besmileno govoriti o djelatnostima neke partije u vremenu kada ona nije ni postojala. 

S druge strane, mislim da je naivno od gospodina Vukotica (ako ne i smijesno) kada rukovodstvo sadasnje PzP optuzuje za anti-crnogorstvo. Povodeci se logikom njegove optuzbe, svaka kritika vlade Mila Djukanovica je napad na Crnu Goru???!! Nadam se da gospodin Vukotic uvidja besmislenost ovakve logike. Valja napomenuti da je ovakav model zakljucivanja postao obavezni dio portparolskog arsenala vladajuce elite Kad god se nekome omakne kriticka rijec na racun vladajuce strukture ta osoba je, namah, proglasena anti-crnogorcem i tzv. beogradskim placenikom. Nadam se da gospodin Vukotic  posjeduje dovoljno razboritosti da prepozna lazi i manipulacije koje se plasiraju od strane vlasti. Vrijeme i istorija ce dati svoj sud o Zoranu Djindjicu, i mislim da nije korisno pokusavati da se sada procijeni njegova uloga u srpskoj politici. 

Za mene, balansirana analiza podrazumijeva kritiku cetnickih vojvoda koji su zarili i palili pljevaljskim krajem, na primjer, da bi kasnije postali ugledni clanovi lookalnog DPS-a. Ja smatram da je balansirana analiza ona koja u istu ravan stavlja nacional-sovinisticki primitivizam Vojislava Seselja, i Jevrema Brkovica. Ova dva gospodina predstavljaju ekstreme dvaju nacionalizama. Balansirana analiza  ne bi mogla da izdrzi kritiku ako se ne bi bavila kvazi-demokratskim karakterom i autoritarnim tendencijama strukture na vlasti u Crnoj Gori. Moj dosadasnji rad na ovoj problematici ukljucivao je kriticku analizu hegemonistickih tendencija velikosrpskog nacionalizma u Crnoj Gori, politizaciju vjere od strane velikodostojnika obadvije crkve na nasem prostoru, razotkrivanje losih strana crnogorskog nacionalizma, kao i ogoljavanje oportunistickih tendencija vladajuce strukture. Moja kritika vlasti nije usmjerena ka tome da se opravda djelovanje opozicionih partija. Ja sam, jos daleke 2000 godine, Djukanovicu i novinarima javno rekao da DPS i njegov lider nijesu, niti mogu biti, vlasnici ideje nezavisne i suverene Crne Gore. Nase neslaganje po ovom pitanje je preraslo u otvoreni sukob onda kada je ‘britva’ privatizovao tu ideju. Onima koji su pratili moja javna istupanja (verbalna i pisana) je sasvim jasno da ja ne vidim niceg dobrog u politickim programima pro-srpskih opozicionih partija u Crnoj Gori. Osim toga, ja sam javno kritikovao lidera pokojnog LSCG kada je poceo pokazivati prezir prema gradjanima Crne Gore i kada su njegove autoritarne tendencije isplivale u javnost, i postale prijetnja opstanku partije koja je casno zastupala ideju crnogorske nezavisnosti. 

Drago mi je da je gospodin Vukotic prepoznao (ispravno) moju anacionalnost. Ja ga uvjeravam da sam uvijek bio “konzistentan” po ovom pitanju. Moja anacionalnost nije nikada bila u sukobu sa konceptom nezavisne i suverene Crne Gore. Ovo stoga sto se moja vizija nezavisne i suverene Crne Gore nije bazirala na konceptu nacionalne drzave, nego na modelu gradjanskog drustva. Sumjne u moju “konzistentnost” po ovom pitanju (ako gospodin Vukotic iznosi ovakve sumnje) bi bile ravna podmetanju i neistini izgovorenoj s njegove strane. No, ja vjerujem da je gospodin Vukovic dobro upoznat sa “konzistetnoscu” mojih stavova po ovom pitanju u proteklih dvadeset godina. Ako to nije slucaj, ja sam spreman da pomognem oko potpunijeg informisanja. 

Nadalje, nije istina da se ja nijesam “cuo” u crnogorskoj javnosti prilikom proglasenja nezavisnosti. Istina je da me mediji kontrlisano od starne vlasti nijesu promovisali i davali mi prostor, kao sto je to bio slucaj sa “nacionalnim herojima” crnogorske nezavisnosti. 

I pored znacaja koji nezavisnost sobom nosi, cinjenica je da se 21. maja pocela zaokruzivati drzava koja nije demokratska. Ova spoznaja pada tesko, pogotovo onima koji su i srcem i dusom zagovarali nezavisnu i suverenu Crnu Goru, prije svega i iznad svega: prvo drzava, pa demokrtija. Borba za izgradjnu demokratije tek predstoji. Sudeci po desavanjima u Crnoj Gori, ta borba moze biti duga, mucna, a na zalost, moze biti i krvava. Vjerujem da je i gospodin Vukotic jedan od onih iskrenih zagovornika suverene Crne Gore, koji se sada nasao u skripcu izmedju majske zelje da se obnovi nezavisnost i stvarnosti duboko korumpiranog i kriminalizovanog drustva, slabih ili nepostojecih institucija drzave, i paralelnih centara moci koji gospodare zivotima gradjana Crne Gore. Vjerijem da je njegova pozicija veoma nezavidna. 

No, sada je pravo vrijeme da se gospodin Vukotic angazuje na dekonstruisanju autokratskih modela vladavine i doprinese demokratizaciji Crne Gore. Moja kritika vladajuce elite nije prijetnja Crnoj Gori. Praksa vladavine, koju svim silama pokusava da ocuva vladajuca elita, jeste prijetnja buducnosti drzave Crne Gore. Ma koliko vladajuca elita zeljela da nas uvjeri u suprotno, kako bi se odrzala atmosfera straha za  sudbinu novorodjene drzave, suverena i nezavisna Crna Gora nije u opasnosti da nestane. Nema vise validnih razloga za se precuti prevara, kradja, uvrede, i slicne cestitke kojima vladajuca struktura gotovo svakodnevno cascava gradjane Crne Gore. Ako se, i pored svega ovoga, cuti ili cak brani ta struktura, onda postoje indicije da se tu mozda radi o zastiti nekih materijalnih privatnih interesa pojedinca. Ja sam, medjutim, uvjeren da je gospodin Vukotic castan covjek koji nije podlegao korupciji, i koji ima snage da prepozna zlo sto je zacepilo dusu Crne Gore. Ja se iskreno nadam da cemo se, uskoro, nas dvojica naci na istoj strani u bobri protiv korupcije, organizovanog kriminala, nacionalizma, vjerske netrpjeljivosti, privatizacione pljacke, diktatorskog manira vladanja, etnicke mrznje – boljki od kojih se moderna Crna Gora mora lijeciti dugi niz godina.
 

Srdacan pozdrav.

Srdja Pavlovic
 

 

[Index] [Profile] [People] [Geography] [History] [Culture] [Art] [Language] [Religion] [Miscellaneous
[Site-map] [News] [Politics] [Law] [Economy] [Travel] [Sports] [Letters] [Links] [ExYu] [EE&Russia]
 Comments and suggestions are welcome and selected will be published
Copyrights©
webmaster@montenet.org
Montenet 1997
 All rights reserved.
Last updated  Jan 2006