Previous Letters:
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Djoko J. Vuckovic
Kada je Andja Lalic rodjena, 25 Oktombra 1901
godine, u selu Trepce kod Niksica, Crnom Gorom je vladao Knjaz Nikola Petrovic,
a u dalekoj Americi gdje se Andja kasnije naselila, Theodor Roosevelt,
heroj iz Spansko-Americkog rata u Kubi neocekivano je postao Predsjednik
nakon asesinacije Predsjednika McKinley-a. Rodjena je kao jedno od jedanajestero
djece u siromasnoj kuci, kao sto su vecina crnogorskih porodica u to vrije
bile, od oca Djura i majke Petruse. Kao mnogo nasih crnogoraca, Djuro Stevanov
je od nuzde otisao na pecalbu u Ameriku odma poslije Andjinog rodjenja,
da bi sa zaradom u tudjini, daleko od svoje porodice, rodbine, i drage
otadzbine izdrzao svoju veliku porodicu. Ali i tome je uskoro dosao kraj.
Balkanski i Prvi Svetski Ratovi nijesu zaobisli njegovu voljenu i ako siromasnu
domovinu, tako da je Djuro sa svojim drugovima, crnogorcima, pohitao sa
povratkom da bi ucestvovao u odbrani svojega doma od stranoga neprijatelja.
U tome momentu za njega je patriotizam i ljubav sperema svoje drzave bila
vaznija nego zarada i opstanak svoje licne porodice. Djuro sa svojim najstarijim
sinom, poginuo je u tom ratu 1916g. Porodica Lalic ostala je bez kucnog
staresine i u mnogo tezoj situaciji nego ikada. Ali Andja i njena braca
i sestre, imale su majku koja je znala iz iskustva sto znaci borba za opstanak
svoje porodice, sto znaci pretrpljeti muke i velike nevolje, i sto znaci
podizati djecu bez muza. Od svoje majke, Andja je puno naucila sto joj
je mnogo valjalo kasnije u zivotu.
Kad je Andja imala 20 godina, otisla je u
pojetu starijoj udatoj sesstri. Kod nje se upoznala sa Djordjom Bjeleticem,
covjekom koji se tek vratio iz Amerike i kojemu se mlada, zgodna Andja
odma dopala. I ako njih dvoje nijesu, po crnogorskom obicaju, ni jedne
rijeci medjusobom progovorili, taj je "Amerikanac" preko porodice Andjine
sestre ostavio ponudu da bi se rado ozenio sa njom ako bi ga ona htjela.
Andja, iznenadjena i zastidjena, odgovorila im je da ona sama nesmije takvu
odluku donijeti vec da ce razgovarati sa majkom i bracom po povratku kuci
i da ce im uskoro dati odgovor. Nedjelju dana kasnije, Andja se vratila
kod sestre i saopstila im da pristaje na udaju. Sledeci put kad je vidjela
svojega buduceg supruga, Djordja, bilo je na dan vjencanja, 9og Aprila,
1922.
Djordjev i Andjin medeni mjesec trajao je
svega jednu noc. Sjutradan po vjencanju, Djordje je otisao u Srbiju gdje
je kao preduzimac imao neku ponudu i gdje je ostao sest mjeseci, dokle
je mlada nevjesta Andja ostala da zivi sa njegovim roditeljima.Jednom je
priznala da su joj ti dani koje je provela sa Djordjevim roditeljima, koje
skoro nije poznavala, bili najtezi dani zivota. Po Djordjevom povratku,
njih dvoje su se odselili u Bilecu gdje su kupili kucu i gdje je Djordje
imao prilicno unosan posao.
1923 godine Bog je podario Djordja i Andju
sa sinom, Bozidarom, a samo godinu dana kasnije i drugim sinom, Dusanom.
1926 godine, politicka nestabilnost i ekonomske neprilike natjerale su
Djordja da prekine sa preduzimackim poslovima i da se vrati u Ameriku.
Po dolasku u Butte, Montana, gdje je vec postojala velika kolona crnogoraca,
zaposlio se u rudniku bakra. Zbog Velike Depresije i malo posla, trebalo
mu je sve do 1930 godine da sakupi dovoljno novca da bi mogao kupiti kartu
za suprugu i sinove da bi mu se pridruzili. I tako je dvadesetosmogodisnja
Andja, bez znanja i jedne rijeci ikojeg stranog jezika, zena koja je krijuci
od roditelja uz bratovu pomoc naucila da cita i pise, krenula na dalekom
putu preko pola svijeta su dva sina od 5 i 6 godina. Mozemo zamislit kkakave
je poteskoce imala putujuci preko skoro citave Evrope, od Francuske preko
okeana do New York-a, i preko tri cetvrtine Sjevero Americkog kontinenta
od New Yoprka do Butta, zina kojoj se citavo putovalje prije toga sastojalo
od Niksica do Bileca. Kad su stigli u New Yorku, prica Andja, htjeli su
da ih vrate natrag jer joj je mladji sin, Dusan, bio nesto bolestan. Andja
im je prko tumaca odgovorila da ih mogu vratit natrag u Jugoslaviju, ali
da ce taj put biti o njihovom trosku posto ona nema para za taj put. Kad
su to culi, pustili su ih da produze put prema divjemu zapadu.
Kad je stigla u Butte 1930g, tamo nije nasla
onu "zemlju nade" vec rudarski gradic u divljem zapadu gdje se zivljelo
vrlo malo bolje nego u Crnoj Gori. Ali, ona je govorila, da je najglavnija
cinjenica bila to sto je porodica ponovo skupa. Nasi su ljudi u to vrijeme
pretezno radili u rudokopima od zore do mraka, stotinama metara ispod zemlje,
a zivljeli su na board, ili "burt" kako su to nasi naseljenici citali,
to jest na spavanje i hranu, u kucama vlastnistva isto nasih porodica.
Vrlo cesto po dvojica su spavali u isti krevet: jedan ustane i ode na posao,
a drugi koji stigne sa posla uvuce se u isti krevet da prespava dokle se
onaj drugi vrati. Dolari su se sa velikom mukom zaradjivali u to vrijeme.
U Buttu, Djordju i Andji rodilo se jos dvoje
djece, Jelena, 1931g., i Jovan, 1933g. Godinu dana kasnije rudokop u kojemu
je Djordje radio prestao je da radi, tako da je bio prinudjen da ide u
Aljasku da bi tamo nasao posao. Andja je ponovo ostala sama, ovoga puta
su cetvoro djece, ali ona nije bila zaboravila ono sto je od svoje majke
naucila, a to je da se covjek nikada ne smije predati nego da se
neprestalno mora na svaki nacin boriti protiv svakih poteskoca i goleme
nevolje. Andje je pocela da radi i od te male zarade stedjela je stoje
je najvise mogla, tako da je 1936g imala dovoljno ustedjevine da bi kod
banke podigla kredit i kupila kucu za $900. Neprilike i poteskoce nijesu
tu prestale. !944g., Djordje se povrijedio na poslu i od tada nikada vije
nije mogao raditi u rudokopima. Od nadoknade koju su dobili zbog povrede,
kupili su jos jednu kucu i od banke podigli kredit od $1,100. na nekoliko
godina, ali posto nije voljela da banci placa kamatu, Andja sa svojim trudom
uspije da ga isplati za sest mjeseca. 1961 godine, Andjin suprug od skoro
40 godina, preminuo je i sahranjen u Buttu, a scerka, Jelena, udata za
Radovanom Adzicem, preselila se u Cupertino, California. Odmah po Djordjevoj
smrti, i Andja se preselila u Californiji sa sinom Jovanom, diplomiranim
inzinjerom, da bi bili blizu svoje scerke i njene porodice.
Andja je bila plemenita zena sa ogromnim osjecajima
a specijalno prema rodbini u starome kraju koje nikada nije zaboravila.
Za vrijeme ekonomskih poteskoca u domovini, od zavrsetka rata pa do 1954g.,
poslala je preko 200 paketa rodbini u Crnoj Gori. Tu veliku pomoc koju
im je prizila nikada nijesu zaboravili nego su je dozivotno
blagosiljali. U Buttu i kasnije u Kaaliforniji, uvijek je bila aktivna
clanica svoje crkve i zenskih organizacija. Ona je bila mudra i ostroumna
zena koja se nije plasila da svakome kaze tacno ono sto o njima misli,
a narod je zbog toga postovao. Sjecam se 2000g. kada je nas Princ, Nikola
Petrovic, bio u posjeti skupu crnogoraca u San Francisco, a tu vece na
veceri kod porodice Miladina i Bebe Malisic u Cuprtinu. Rekao sam mu da
u komsiluku zivi jedna stogodisnja crnogorka i da bi za nju mnogo
znacilo ako bi je posjetio na jedno kratko vrijeme. Nikola je to vrlo rado
prihvatio, i mi smo pjeske otisli do kuce u kojoj je Andja zivljela. Usli
smo u kucu i nasli staricu, nasu dragu babu Andju, gdje sjedi u svoju naslonjacu.
Kad smo usli ja sam joj sa vrata viknuo, "Kuma Andjo, evo sam ti doveo
praunuka Kralja Nikole da te posjeti. Cuo je za tebe i zelio je da te vidi."
A ona istoga casa odgovara, "A jesili tako ti Boga? E, imao si koga dovest,
a Bogami treba i on znati da je ima i kod koda doci." Nikola me sa osmijehom
na licu pogledao, prisao je starici i poljubio je. Sjeoje pored nje i drzajuci
joj ruku sa njom razgovarao skoro pola sata, to jest, ona mu je pricala
o svome zivotu i kako je kao mlada djevojka nekoliko puta imala priliku
da vidi njegova pradjeda, Kralja i gospodara.
Baba Andja je bila veoma ponosna kad je cula da je unuk
njene sestre, g. Zeljko Sturanovic, postao novi Premijer Crne Gore.
Baba Andja je bila poznata svakome u svim nasim kolonijama,
ne samo u Kaliforniji vec sirom citavog zapada. Ona je bila majka, baba,
i prababa oko koje su se okupljali clanovi obije porodice, Bjeletici i
Adzici, a njena unucad koje je vecinom ona podigla dokle su roditelji radili
i zaradjivali, neograniceno su je voljeli i postovali. Ona im je bila glavni
vaspitac i ucitelj nasega jezika i tradicija. Od nje su naucili sto znaci
medjusobna ljubav u porodici. Porodice Bjeletic i Adzic zive u svojim kucama
ali to je samo zbog toga sto ih je, hvala Bogu, puno i nemoguce sve smjestiti
u jednom domu, ali po svemu drugome oni zive kao jedna porodica. Ta ljubav
izedju babe i njenih unucadi je legendarna u ovome kraju. Ko moze zaboraviti
njene vesele oci , njene tople zagrljaje svojim unucadima, i njene umiljene
rijeci, "Blago babi,...blago babi.." kad ih je god vidjela.
Baba Andja je preminula u San Jose-u 14 Novembra 2006 g,
u prisustvu sina Jovana i njegove supruge, Nancy, scerke Jelene i muza
Radovana, svestenika Slobodana Jovica, kao i drugih prijatelja i rodbine.
Sahranjena je u Srpsko-Crogorskom groblju u Colmi pored San Francisca.
Na sahrani se okupilo preko 300 prijatelja i rodbine. Zasobom je ostavila
ozaloscene sinove Dusana i Jovana sa svojim suprugama, scerku Jelenu
i njenog muza Radovana Adzica, 13 unucadi, 26 praunucadi, i 4 pra-pra unucadi.
Babe Andje nema vise medju nama, ali njen lik uvijek ce biti pred nama
i nase sjecanje na nju vjecno.
Vjecna ja pamjat.
Djoko J. Vuckovic
Predsjednik Kluba Montenegro S.F.
San Jose, CA
