Nedavni susret u Podgorici izmedju Predsjednika Crne Gore, g. Filipa Vujanovica i Metropolita Crnogorske Pravoslavne Crkve, Mihaila, bio je jedan dogadjaj koji se trebao odavno odrzati zbog nekoliko razloga, medju kojima su licni ponos. g. predsjednika, kao i polozoj na kojemu se nalazi. Sto se tice ovoga prvoga razloga, njegov licni ponos, g. Vujanovic dobro zna da je Metropolit Crnogorske Pravoslavne Crkve izabran i ustolicen na onaj isti nacin koji su crnogorci, medju kojima su bili i predci g. Vujanovica, od pamtivijeka birali i ustolicavali svoje vladike. Svakako, bilo je i onih medju gradjanima koji se nijesu uvijek slagali sa selekcijom vecine. To je pravo svakojega gradjanina jedne demokratske drzave, pa cak i predsjednika te drzave. Nama u inostranstvu izgleda da g. Vujanovic ne samo da nije odusevljen sa sadasnjom selekcijom, vec da i ne priznaje da Crnogorska Pravoslavna Crkva uopste postoji. Tun mi nebismo ni malo imali primjedbe kad bi g. Vujanovic to svoje misljenje drzao za sebe, ali on, kao politicko lice, predsjednik jedne sekularne, demokratske drzave mebi smio zvanicno praviti neku preferenciju kad je u pitanju religia i religiozne grupacije. Zbog polozaja kojega zauzima, on nema pravo da to svoje misljenje javno publicira i ako znamo da svaki covjek ima pravo na svoje misljenje.

 

Drugo. Nacin na koji je primio poglavara Crnogorske Pravoslavne Crkve na taj razgovor, razocarao je sve nas u inostranstvu, nas koji smo ne samo uradili ono sto se od nas zahtijevalo nego jos vise da bi smo obnovvili nezavisnost nase drage domovine i vidjeli je kao clanicu medju suverenim, demokratskim drzavama Evrope. Neznam kakve su bile namjere g. Predsjednika, ali ja sam ubijedjen da je sebe obnruka sa ovakvim nepristojnim potezom. Tako se ne primaju gosti u svojoj kuci, g. Predsjednice, a narocito kad je taj gost covjek koji je Metropolit crkveu u kojoj su se Vasi predci krscavali, vjencavali, i sahranjivali. Ako ste imali namjeru da malouvazite Metropolita Mihaila, u tome nijeste uspjeli.On je kod Vas usao i od Vas izasao kao covjek, kao jedna licnost sa ponosom koji slijedi covjeku na tome polozaju koji reprezentira vecinu Crnogoraca pravoslavne vjere. Viste tun, g. Predsjednice, mnogo izgubili, a  to ce se najvjerovatnije pokazati ako slucajno budete trazili jos jedan mandat jer, siguran sam, narod Vam to nece zaboraviti.

 

Ali pored svega, Vi ste ipak bili u pravu sa vasom izjavom da je u Crnoj Gori dovoljno jedna pravoslavna crkva, samo trebali ste produzit i navesti, "Vec kad smo u Crnu Goru i imamo svoju drzavu, to mora biti crnogorska crkva, ona ista koja je postojala od pamtivijeka, i da imovina one Crnogorske pravoslavne Crkve od 1918 svakako mora biti svojina obnovljene Crnogorske crkve u kojoj ce svi, i Crnogorci i oni koji se smatraju Srbima, biti dobrodosli."

 

Hvala Vam g. Predsjednice na pozivnici da kao predsjednik Crnogorskog Kluba - S. F. prisustvujem na svecani koktel povodom obeljezivanja prve godine nezavisnosti Crne Gore, u Vladimu Domu u moje rodno mjesto, Cetinje, ali nazalost zbog poslovnih obaveza nemoguce mi je prisustvovati. Ipak, nas Klub je takodje organizovao iozlet da i mi taj najvazniji dan Crnogorske istorije u poslednjih 100 godina proslavimo na obali Tihog Okeana.

 

Djoko J. Vuckovic