Letters 
Welcome to MONTENET the window with a view of MONTENEGRO
 Previous Letters:
 
2006 2005 2004 2003 2002 2001
2000
1999 1998
index of montenet
 
Profile of Montenegro
People of Montenegro
Geography of Mpntenegro
Short History of Montenegro
Montenegrin Culture
Language in Montenegro
Religions in Montenegro
Montenegrin Arts
Montenet Press Cut
Politics in Montenegro
Montenegrin Law
Montenegrin Economy
Travel to Montenegro
Sports in Montenegro
Links to ex Yugoslav Republics
East Europe and Russia
Links to Montenegrin Sites
Site Map of Montenet
Letters&Comments&Suggestions
Miscellaneous
 
Blazo Sredanovic
Re: Gradjanski mir kroz nacionalno pomirenje

Ako smo morali, a bilo je i potrebno, prije referenduma ubjedjivati razne Jaramaze odakle nam je pradjed i da li je Crnogorska pravoslavna crkva bila autokefalna, zasto to moramo, dragi Crnogorci, sada da radimo, kad imamo medjunarodno priznatu drzavu i Ustav nezavisne i suverene drzave. To je uzaludan posao, jer dok ovakvim polemicarima oboris jednu laz oni izmisle deset drugih. Ne nalazim da je za to vrijedno gubiti vrijeme, a time i omalovazavamo ono sto se desilo 21 maja, 2006. godine. Neka oni nama dokazuju ko su i sto su, a na te njihove "naucne" teorije o  nama i nasoj istoriji treba, po mojem misljenju, odgovarati  satiricno i sa humorom sto jedino zasluzuju. Davno je receno  da je uzalud slati muhe na kurs za pcele, a njima izbaciti te nakaradne ideje iz glave je teze nego izvuci cep iz prazne boce.
Uostalom evo sto o toj drzavi Srbiji, sa kojom imamo srecu da ne budemo vise u zajednici kaze profesor Filozovskog fakulteta u Beogradu, dr Nikola Samardzic:

Intervju: dr Nikola Samardzic , istoricar

Srbija je nedovršena drzava

U Srbiji je etatisticka politika hobotnica koja vas davi na svakom koraku, bez obzira kojim se poslom bavite. Neophodan je završetak tranzicije kako bi njeni pipci sami otpali

Kakva je drzava Srbija, o njenim podjelama, kosovskom mitu, odnosima sa Crnom Gorom, uticaju crkve, politickim manipulacijama i radikalima govori dr Nikola Samardzic , profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu i clan predsedništva Liberalno demokrastke partije.

*Koliko je vlast u Srbiji konkretno definisala evropske standarde i da li je ona iskreno evropski opredijeljena?
-Evropski standardi nisu vezani samo za tekuce zakonodavstvo. Oni imaju svoje istorijske i kulturne korijene. Srbija i Crna Gora ne raspolazu takvim osnovama. Evropska društva su upravo domete svoje istorije i kulture primjenile u zakonodavnom procesu i procesu integracija. Mi nemamo u našoj kulturi tradiciju racionalizma, prosvejtiteljstva, urbanizacija i industralizacija bila su haoticne, potom i komandne. U tom smislu potrebno je govoriti o procesu koji tek pred nama. On ne podrazumijeva samo usvajanje nego i poštovanje zakona, odnos prema svakom pojedincu u politi kom društvu, kulturu u javnom diskursu, i odnos prema kulturi uopšte. Sve su to vrijednosti koje nisu dovoljno vidljive u savremenoj politickoj Srbiji koja je primitivna i agresivna. Njen predpoliticki karakter otkriva nipodaštavanje individualizma, vrijednosti privatne inicijative i privatne svojine.
*Dio ljudi na rukovodecim polozajima u Srbiji nespreman je da se suoci i prizna greške iz prošlosti. Koliko je suocavanje sa prošlosti bitno za nas sada, a koliko za poruke koje ostaju buducim generacijama?
-To je najbolje vidjeti na primjeru Njemacke. Vili Brant je posjetio jevrejski geto u Varšavi 1970, cetvrt vijeka nakon okoncanja Drugog svjetskog rata. On je osjetio da ce Njemakka razumijeti njegov gest pošto se odigralo nekoliko vaznih promjena u medjunarodnim odnosima, ali i u na cinu mišljenja. Ali nas njemacko iskustvo upravo obavezuje da ne prepuštamo tu obavezu narednim generacijama, da kleknemo pred našim zrtvama, nego da to ucinimo sami. Ali ne relativizujuci pri tom naše ucešce u zlocinima u Hrvatskoj, Bosni ili na Kosovu neprestanim ponavljanjem da ih je pocinila i druga strana. To je stvar njihove savjesti i politicke kulture. 
*U kojoj meri su politicke elite odgovorne za vjecite podjele u Srbiji: tradicionalizam ili modernizamu, istok ili zapad, gradjansko ili nacionalno...?
-Ocigledna je neodgovornost naše ukupne elite prema sudbini i buducnosti obibnih ljudi. Elite tu sudbinu ne dijele. Nosioci simbola zlocinacke politike iz devedesetih godina su svoje zivote uredili kao nadprosjecno bogati evropski ili americki gradjani, ali svoju udobnost oni nisu bili spremni da podijele sa svojim društvom u cjelini. Slicni su i današnji procesi u kojima se zvani cna Srbija suprotstavlja nastavku tranzicije. Ona se vezala za drzavu kao posljednje uporište kolektivisticke politike koja je u protekloj deceniji bila i zlocinacka, a danas je samo pljac kaška. Drzava raspolaze trecinom ukupnog kapitala, i ti su poslovi mutni, nejasni. Drzavna svojina je izvor korupcije i prihoda koji pripadaju vladajucem sloju i njegovoj klijenteli. Dileme koje ste naveli su potpuno vještacke u svjetlosti dometa liberalno demokratske civilizacije. To je kao kada bi ste pitali da li neko zeli da se prevozi taljigama umjesto automobilom koji zimi grije a ljeti hladi ... U stvari je prodor tehnologije brzi od prodora racionalizma ili od emancipacije vladavine prava. Politika i njena kultura trebalo bi da odgovaraju standardima savremene tehnogolije.
*Ali ne odgovaraju.
-Mi u tom smislu dijelimo frustracije Treceg svijeta. Tom svijetu se Srbija najmanje u mentalnom smislu ponovo vraca. Te frustacije nisu samo ekonomske, one su i kulturne i politi ke. Manipulacija tim frustracijama je manipulacija osjecanjima eonomske neizvesnosti i nenadoknadivih istorijskih gubitaka. Na isti nacin se manipuliše masama u Burmi, Venecueli ili na Kubi. Ta manipulacija je transformisala spoljnu politiku Srbije. Rusija u vladajucoj Srbiji vidi priliku da zaustavi širenje NATO alijanse, koja je dospela na njene zapadne granice, ali i evropske civilizacija koja svojim vrednostima osporava Putinovu autoritarnu vladavinu koja se obrušila na ljudska prava i ekonomske slobode, na politicki, kulturni i duhovni pluralizam. Za spoljnu politiku Rusije Srbija je potencijalni zlocudni tumor okruzen zdravim tkivom liberalnih demokratija i evropskih i evropatlantskih integracija. 
* Cime se moze objasniti velika popularnost Srpske radikalne stranke u Srbiji, s obzirom na to da u posljednja dva saziva parlamenta imaju po 80 poslanika što je gotovo jedna tre cna ukupnog broja poslanika?
-U Srbiji postoji ogroman korpus od dva i po ili tri miliona biraca (analiticari iz profesionalne pristojnosti i ostalih pobuda navode manje) opredijeljenih u smislu autoritarne politike, socijalne jednakosti i uravnilovke, i šovinisticke retorike i ikonografije. Ukljukuju i apstinente koji su takodje vecinom radikali, ali pretpostavljam da je politika SRS-a za njih umjerena i nedovoljno iskrena. Ali ne bih govorio samo o SRS-u vec o jednom osujecenom, politicki zaostalom i neobrazovanom društvu, funkcionalno nepismenim gradjanima koji nemaju nikakvu ekonomsku niti licnu perspektivu. Tu nije problem samo SRS, to je danas zvanicna politika premijera Koštunice i njegovih poslušnih koalicionih partnera. To je i strukturalni problem koji prevazilazi granice Srbije. 
*Koliko je tacno da za SRS glasaju gubitnici u tranziciji jer su razocarani?
-To razocaranje je generisalo usporavanje tranzicije. Nakon 5. oktobra je bilo zamišljeno da tranzicija bude brza kako bi se obavila duboka i šarolika proliferacija kapitala. Koštunica, DSS, vojska i crkva su tokom kampanje koja je pripremala atentat na premijera Djindjica sabotirali tranzicione procese, i remeteci povoljnu politicku i eknomsku klimu u Srbiji uticali na usporavanje privatizacije. To je dovelo do tajkunizacije. Usporavanje tranzicije postalo je nova populisticka politika. Izmedju ostalog osujeceni su ili odlozeni procesi profesionalnog restrukturiranja, tako da se u Srbiji danas osecaju, istovremeno, višak radne snage i nedostatak strucnih i visoko obrazovanih. Društvo u Srbiji ostalo je vecinski funkcionalno nepismeno i profesionalno nekompetentno. Upravo ta vecina dovodi na vlast one koji donose odluke koje su dugorocno nepovoljne prije svega za sopstveno biracko tijelo koje tu pojavu nije u stanju da racionalizuje. 
Rešavanje mnogih bitnih problema se odlaze pod izgovorom da je sada najprece sacuvati Kosovo, ali Srbija nad Kosovom nema vlast još još od 1999. godine. Koliko je kosovski mit problem u srpskoj istoriji i koliko on koci modernizaciju Srbije?
- Kosovski mit je opterecivao srpsku politiku i u 19 veku, i tada je on duboko polarizovao društvo. Bjekstvo Srbije od Kosova tada je podrazumijevalo priblizavanje Habsburškoj monarhiji, potom i Francuskoj. Danas se ponavlja isti obrazac. Kosovski mit je politicka i mentalna metastaza Srbije. To nisu stepenice koje vode u raj, u carstvo nebesko, one Srbiju vuku u podzemlje istorije. Danas u Srbiji Kosovo generiše, posredstvom laznih emocija, najgore politicke i ljudske osobine. 
* Do 5. oktobra 2000. godine stalno smo slušali kako rezim manipuliše gradjanima. Medjutim, mnogi potezi sadašnjeg rezima se zasnivaju na manipulacijama. Koliko je još godina potrebno da bi Srbija dobila modernu drzavu, bez obzira na to što manipulacije ima i u modernim drz avama?
-Svaka politika je manipulacija. Politika pojednostavljuje stvarnost. Upravo zato su u liberalnim demokratijama imovina, moc i dometi drzave ograniceni u skladu s njenim osnovnim funkcijama. U Srbiji je etatisticka politika hobotnica koja vas davi na svakom koraku, bez obzira kojim se poslom bavite. Neophodan je završetak tranzicije kako bi njeni pipci sami otpali. Upravo se odvija jedna odurna afera vezana za koncesiju datu za imagirnarni autoput Horgoš – Pozega (nije mi jasno zašto samo do Pozege). Izgradnja tog puta bi trebalo da bude vazna i za Crnu Goru. U Srbiji je infrastruktura u cjelini jedan skleroticni krvotok njene zastarjele, nemocne, ekonomske strukture i mentalnog stanja vladajuce politike koje ukazuje na otkazivanje osnovnih mozdanih funkcija. Srbiji je upravo zato neophodna privatizacija njene ukupne infrastrukture. Ne vjerujem u mit o uspješnom drzavnom menadzmentu. Bolje da smo privatizovali dio putne mreze i komunikacije u cjelini, u razvijenom svetu je ocigledna razlika u kvalitetu privatnih i javnih infrastruktura, jer koncesioni ugovori su najmanje povoljni. Samo privatni posjed obezbjedjuje trajno odrzavanje infrastrukture, a drzavi izmice taj ogroman izvor pljacke, korupcije i politicke manipulacije. Na samom pocetku zlocinake epohe imali smo manipulaciju brzim prugama, danas su pruge u Srbiji najsporije u Evropi. Koštunici i radikalima ne odgovaraju brze i udobne komunikacije, vlada opstruiše proces koji bi zemlju doveo na bijelu šengensku listu. Naši gradjani putuju najdalje u Grcku, u kojoj takodje tragaju za najgorim odlikama savremenog istocno-pravoslavnog komunizma, i nastoje da podijele iskustva antiamericke i antievropske histerije njenog proletarijata s kojim sticajem prilika komuniciraju. Mi smo danas u Srbiji u nekoj vrsti istorijskog pritvora. 
*Srpska pravoslavna crkva je zvanicno odvojena od drzave, ali tokom štrajka gladju vladike Filareta izbio je medjudrzavni incident izmedju Srbije i Crne Gore. Da li je uticaj SPC-a na dr zavne institucije veliki zato što je crkva jaka i zaista ima uticaj, ili su te institucije slabe?
-Crkva u Srbiji nije odvojena od drzave. Djelovanje ministarstva za vjere ukazuje na selektivno i diskriminatorsko finansiranje odabranih vjerskih zajednica. Inace je u Evropi proces sekularizacije nedovoljno odmicao i to nije samo problem Srbije. U vecini evropskih zemalja postoje spone izmedju drzave i tradicionalne crkve. Prozimanje drzave i crkve je u Crnoj Gori proizvelo podjele koje nisu idejne i politicke, one su nacionalne i vjerske, unutar istovjetne nacije koja je, sa srpskom, na samom evropskom dnu po indeksima vjerske prosvecenosti. U tom smislu su podjele u Crnoj Gori indukovane i suštinski vitruelne, ali su njihove posledice opipljive i dugorocne. Spor izmedju Srbije i Crne Gore podsjetio nas je da je upravo Srbija kvazidrzava, jer je u tom smislu nedovršena: nema jasno definisanu teritoriju zbog trenutnog i buduceg statusa Kosova, nema Ustavni sud, zvanicno nagovještava odlaganje izbora koje je protivustavno, protivzakonito i antidemokratsko. Epizoda sa Filaretom ukazuje na dubinu kaljuge u kojoj se nalaze politicka Srbija i vrh SPC. Crkvu predvode licnosti koje su bile oslonac ratne i zlocinacke politike. Episkop Vranjski je pocinio zlocine pedofilije, da bi mu sud, i taj nesrecni, uplašeni grad, i crkveni vrh oprostili. Crkva otvoreno propovijeda antisemitizam posredstvom kulta Nikolaja Velimirovica,prenose i i njegove nacisticke stavove, ukljucuju i ucenje Justina Popovica bliskog ljoticevcima, bande koja je ubijala i pljackala centralnu Srbiju tokom Drugog svetskog rata. 
Crkva štaviše toleriše predhrišcanske, paganske kultove, kako bi lakše manipulisala zaostalim, primitivnim i sujevernim narodom. 
Smjenjivost vlasti 
Skandal sa Filaretom i politicki vašar koji je na mjestu njegovog orgijanja ostavio smetlište, sve su to bili dogadjaji koji su ukazali na potrebu pazljivog izbora onih puteva koji ce nastaviti da povezuju politiku u Srbiji i Crnoj Gori. Zvanicna Srbija je skrenula sa onog puta koji bi trebalo, umjesto u Filaretovom jarku, u blatu, da se završi u Briselu. Prije deset godina Crna Gora je bila najvazniji oslonac demokratskih snaga u Srbiji. Milo Djukanovi je, nekad i fizicki, štitio naše demokratske lidere. Otvarajuci sa Cedomirom Jovanovicem javni dijalog o odnosima Srbije i Crne Gore Djukanovi je podrzao osnivanje Liberalno Demokratske Partije. LDP je u protekle dvije godine obezbijedila povjerenje 300.000 biraca. Crnoj Gori takodje predstoji nastavak demokratskih procesa, koji podrazumijeva smjenjivost vlasti i sazrijevanje novih politickih alternativa. Podsticanje vještackih, izmišljenih nacionalnih i vjerskih podjela u Crnoj Gori je politika zvanicnog Beograda i terazijskih Crnogoraca, jednog bahatog, predatorskog sloja koji i dalje beskrupulozno otima i pljacka. Matija Beckovic, braca Nicovii , Jovica Staniši , Vuk Bojovic , itd. Takva podjela Crne Gore sputava njenu unutrašnje politicko profilisanje koje bi podstaklo nastavak demokratizacije. Zvanicna Srbija pokušava da u Crnoj Gori stvori jedan korpus separatum, vezujuci srpsku zajednicu, izmedju ostalom i novim zakonom o drzavljanstvu, za kontinuitet jedne propale politike koja generiše sukobe, izolaciju i opšte zaostajanje. Novi zakon o drzavljanstvu je rasisti kic i vidjecemo reakcije Savjeta Evrope, Evropske unije i OEBS-a. Nadam se da one nece biti prilagodjene pragmaticnim pobudama tih institucija. 
Kosovski mit
Antievropska politika u Srbiji generiše antievropsku politiku na Kosovu i u cijelom regionu. U zaostalim zajednicama najbolje fukncionišu mehanizmi spojenih sudova. Podsticanjem novog albanskog ekstremizma Srbija je u pregovorima o buducem statusu Kosova zrtvovala srpsku zajednicu umjesto da ona tamo dobije status konstitutivne nacije. Kosovo ce tako ostati samo druga albanska drzava, umjesto da se dijalogom i saradnjom svojih konsitutivnih nacija otvori evropska perspektiva tom zaostalom i nesrecnom društvu. Siromaštvo je jedina spona albanske i srpske kosovske zajednice. 

Neiskrenost
Tadiccje otišao u Srbrenicu kao da odlazi na košarkašku utakmicu. Ponavljaju i da je i suparni cka strana pocinila faulove, i da je potplatila sudije. Tadic je otišao u Srebrenicu istovremeno pripremajuci vladajucu koaliciju koja obnavlja vrijednosti politike koja je podstakla i sprovela genocid. Guru te politike, u utakmici koja se nastavlja, je Dobrica Cosic , njen prerano preminuli simbol Slobodan Miloševic , a kapiten Tadiceve reprezentacije Ratko Mladic . 

Pupcana vrpca 
Kosovo je crna rupa srpske politike, ona usisava i uništava svaku politicku generaciju koja pokuša da presijece pupcanu vrpcu kojom je Srbija vezana za svoju mitsku prošlost i kolektivisticku ideju. Jedini nacin da se Srbija zaštiti od sebe same, od sopstvenih zlocina i onih pojedinaca i institucija koje su te zlocine sprovodile je njena integracija u NATO. Koštunica se izjasnio protiv ulaska u NATO jer je i on sam pupcanom vrpcom vezan za svog prethodnika koji je preminuo u Hagu ne docekavši presudu za samo jedan dio pocinjenih zloc ina. Odnos premijera Srbije prema NATO paktu je i njegov odnos prema vrijednostima liberalne demokratije. NATO je jedan od stubova Evropske unije i potpora njenog širenja na istok i jug, do granica Rusije i nadomak Bliskog istoka. 

Blazo Sredanovic

[Index] [Profile] [People] [Geography] [History] [Culture] [Art] [Language] [Religion] [Miscellaneous
[Site-map] [News] [Politics] [Law] [Economy] [Travel] [Sports] [Letters] [Links] [ExYu] [EE&Russia]
 Comments and suggestions are welcome and selected will be published
Copyrights©
webmaster@montenet.org
Montenet 1997
 All rights reserved.
Last updated  Jan 2006