|
Blazo Sredanovic
Re: Gradjanski mir kroz
nacionalno pomirenje
Ako smo morali, a bilo je i potrebno, prije referenduma ubjedjivati
razne Jaramaze odakle nam je pradjed i da li je Crnogorska pravoslavna
crkva bila autokefalna, zasto to moramo, dragi Crnogorci, sada da radimo,
kad imamo medjunarodno priznatu drzavu i Ustav nezavisne i suverene drzave.
To je uzaludan posao, jer dok ovakvim polemicarima oboris jednu laz oni
izmisle deset drugih. Ne nalazim da je za to vrijedno gubiti vrijeme, a
time i omalovazavamo ono sto se desilo 21 maja, 2006. godine. Neka oni
nama dokazuju ko su i sto su, a na te njihove "naucne" teorije o
nama i nasoj istoriji treba, po mojem misljenju, odgovarati satiricno
i sa humorom sto jedino zasluzuju. Davno je receno da je uzalud slati
muhe na kurs za pcele, a njima izbaciti te nakaradne ideje iz glave je
teze nego izvuci cep iz prazne boce.
Uostalom evo sto o toj drzavi Srbiji, sa kojom imamo srecu da ne budemo
vise u zajednici kaze profesor Filozovskog fakulteta u Beogradu, dr Nikola
Samardzic:
Intervju: dr Nikola Samardzic , istoricar
Srbija je nedovršena drzava
U Srbiji je etatisticka politika hobotnica koja vas davi na svakom koraku,
bez obzira kojim se poslom bavite. Neophodan je završetak tranzicije kako
bi njeni pipci sami otpali
Kakva je drzava Srbija, o njenim podjelama, kosovskom mitu, odnosima
sa Crnom Gorom, uticaju crkve, politickim manipulacijama i radikalima govori
dr Nikola Samardzic , profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu i clan
predsedništva Liberalno demokrastke partije.
*Koliko je vlast u Srbiji konkretno definisala evropske standarde i
da li je ona iskreno evropski opredijeljena?
-Evropski standardi nisu vezani samo za tekuce zakonodavstvo. Oni imaju
svoje istorijske i kulturne korijene. Srbija i Crna Gora ne raspolazu takvim
osnovama. Evropska društva su upravo domete svoje istorije i kulture primjenile
u zakonodavnom procesu i procesu integracija. Mi nemamo u našoj kulturi
tradiciju racionalizma, prosvejtiteljstva, urbanizacija i industralizacija
bila su haoticne, potom i komandne. U tom smislu potrebno je govoriti o
procesu koji tek pred nama. On ne podrazumijeva samo usvajanje nego i poštovanje
zakona, odnos prema svakom pojedincu u politi kom društvu, kulturu u javnom
diskursu, i odnos prema kulturi uopšte. Sve su to vrijednosti koje nisu
dovoljno vidljive u savremenoj politickoj Srbiji koja je primitivna i agresivna.
Njen predpoliticki karakter otkriva nipodaštavanje individualizma, vrijednosti
privatne inicijative i privatne svojine.
*Dio ljudi na rukovodecim polozajima u Srbiji nespreman je da se suoci
i prizna greške iz prošlosti. Koliko je suocavanje sa prošlosti bitno za
nas sada, a koliko za poruke koje ostaju buducim generacijama?
-To je najbolje vidjeti na primjeru Njemacke. Vili Brant je posjetio
jevrejski geto u Varšavi 1970, cetvrt vijeka nakon okoncanja Drugog svjetskog
rata. On je osjetio da ce Njemakka razumijeti njegov gest pošto se odigralo
nekoliko vaznih promjena u medjunarodnim odnosima, ali i u na cinu mišljenja.
Ali nas njemacko iskustvo upravo obavezuje da ne prepuštamo tu obavezu
narednim generacijama, da kleknemo pred našim zrtvama, nego da to ucinimo
sami. Ali ne relativizujuci pri tom naše ucešce u zlocinima u Hrvatskoj,
Bosni ili na Kosovu neprestanim ponavljanjem da ih je pocinila i druga
strana. To je stvar njihove savjesti i politicke kulture.
*U kojoj meri su politicke elite odgovorne za vjecite podjele u Srbiji:
tradicionalizam ili modernizamu, istok ili zapad, gradjansko ili nacionalno...?
-Ocigledna je neodgovornost naše ukupne elite prema sudbini i buducnosti
obibnih ljudi. Elite tu sudbinu ne dijele. Nosioci simbola zlocinacke politike
iz devedesetih godina su svoje zivote uredili kao nadprosjecno bogati evropski
ili americki gradjani, ali svoju udobnost oni nisu bili spremni da podijele
sa svojim društvom u cjelini. Slicni su i današnji procesi u kojima se
zvani cna Srbija suprotstavlja nastavku tranzicije. Ona se vezala za drzavu
kao posljednje uporište kolektivisticke politike koja je u protekloj deceniji
bila i zlocinacka, a danas je samo pljac kaška. Drzava raspolaze trecinom
ukupnog kapitala, i ti su poslovi mutni, nejasni. Drzavna svojina je izvor
korupcije i prihoda koji pripadaju vladajucem sloju i njegovoj klijenteli.
Dileme koje ste naveli su potpuno vještacke u svjetlosti dometa liberalno
demokratske civilizacije. To je kao kada bi ste pitali da li neko zeli
da se prevozi taljigama umjesto automobilom koji zimi grije a ljeti hladi
... U stvari je prodor tehnologije brzi od prodora racionalizma ili od
emancipacije vladavine prava. Politika i njena kultura trebalo bi da odgovaraju
standardima savremene tehnogolije.
*Ali ne odgovaraju.
-Mi u tom smislu dijelimo frustracije Treceg svijeta. Tom svijetu se
Srbija najmanje u mentalnom smislu ponovo vraca. Te frustacije nisu samo
ekonomske, one su i kulturne i politi ke. Manipulacija tim frustracijama
je manipulacija osjecanjima eonomske neizvesnosti i nenadoknadivih istorijskih
gubitaka. Na isti nacin se manipuliše masama u Burmi, Venecueli ili na
Kubi. Ta manipulacija je transformisala spoljnu politiku Srbije. Rusija
u vladajucoj Srbiji vidi priliku da zaustavi širenje NATO alijanse, koja
je dospela na njene zapadne granice, ali i evropske civilizacija koja svojim
vrednostima osporava Putinovu autoritarnu vladavinu koja se obrušila na
ljudska prava i ekonomske slobode, na politicki, kulturni i duhovni pluralizam.
Za spoljnu politiku Rusije Srbija je potencijalni zlocudni tumor okruzen
zdravim tkivom liberalnih demokratija i evropskih i evropatlantskih integracija.
* Cime se moze objasniti velika popularnost Srpske radikalne stranke
u Srbiji, s obzirom na to da u posljednja dva saziva parlamenta imaju po
80 poslanika što je gotovo jedna tre cna ukupnog broja poslanika?
-U Srbiji postoji ogroman korpus od dva i po ili tri miliona biraca
(analiticari iz profesionalne pristojnosti i ostalih pobuda navode manje)
opredijeljenih u smislu autoritarne politike, socijalne jednakosti i uravnilovke,
i šovinisticke retorike i ikonografije. Ukljukuju i apstinente koji su
takodje vecinom radikali, ali pretpostavljam da je politika SRS-a za njih
umjerena i nedovoljno iskrena. Ali ne bih govorio samo o SRS-u vec o jednom
osujecenom, politicki zaostalom i neobrazovanom društvu, funkcionalno nepismenim
gradjanima koji nemaju nikakvu ekonomsku niti licnu perspektivu. Tu nije
problem samo SRS, to je danas zvanicna politika premijera Koštunice i njegovih
poslušnih koalicionih partnera. To je i strukturalni problem koji prevazilazi
granice Srbije.
*Koliko je tacno da za SRS glasaju gubitnici u tranziciji jer su razocarani?
-To razocaranje je generisalo usporavanje tranzicije. Nakon 5. oktobra
je bilo zamišljeno da tranzicija bude brza kako bi se obavila duboka i
šarolika proliferacija kapitala. Koštunica, DSS, vojska i crkva su tokom
kampanje koja je pripremala atentat na premijera Djindjica sabotirali tranzicione
procese, i remeteci povoljnu politicku i eknomsku klimu u Srbiji uticali
na usporavanje privatizacije. To je dovelo do tajkunizacije. Usporavanje
tranzicije postalo je nova populisticka politika. Izmedju ostalog osujeceni
su ili odlozeni procesi profesionalnog restrukturiranja, tako da se u Srbiji
danas osecaju, istovremeno, višak radne snage i nedostatak strucnih i visoko
obrazovanih. Društvo u Srbiji ostalo je vecinski funkcionalno nepismeno
i profesionalno nekompetentno. Upravo ta vecina dovodi na vlast one koji
donose odluke koje su dugorocno nepovoljne prije svega za sopstveno biracko
tijelo koje tu pojavu nije u stanju da racionalizuje.
Rešavanje mnogih bitnih problema se odlaze pod izgovorom da je sada
najprece sacuvati Kosovo, ali Srbija nad Kosovom nema vlast još još od
1999. godine. Koliko je kosovski mit problem u srpskoj istoriji i koliko
on koci modernizaciju Srbije?
- Kosovski mit je opterecivao srpsku politiku i u 19 veku, i tada je
on duboko polarizovao društvo. Bjekstvo Srbije od Kosova tada je podrazumijevalo
priblizavanje Habsburškoj monarhiji, potom i Francuskoj. Danas se ponavlja
isti obrazac. Kosovski mit je politicka i mentalna metastaza Srbije. To
nisu stepenice koje vode u raj, u carstvo nebesko, one Srbiju vuku u podzemlje
istorije. Danas u Srbiji Kosovo generiše, posredstvom laznih emocija, najgore
politicke i ljudske osobine.
* Do 5. oktobra 2000. godine stalno smo slušali kako rezim manipuliše
gradjanima. Medjutim, mnogi potezi sadašnjeg rezima se zasnivaju na manipulacijama.
Koliko je još godina potrebno da bi Srbija dobila modernu drzavu, bez obzira
na to što manipulacije ima i u modernim drz avama?
-Svaka politika je manipulacija. Politika pojednostavljuje stvarnost.
Upravo zato su u liberalnim demokratijama imovina, moc i dometi drzave
ograniceni u skladu s njenim osnovnim funkcijama. U Srbiji je etatisticka
politika hobotnica koja vas davi na svakom koraku, bez obzira kojim se
poslom bavite. Neophodan je završetak tranzicije kako bi njeni pipci sami
otpali. Upravo se odvija jedna odurna afera vezana za koncesiju datu za
imagirnarni autoput Horgoš – Pozega (nije mi jasno zašto samo do Pozege).
Izgradnja tog puta bi trebalo da bude vazna i za Crnu Goru. U Srbiji je
infrastruktura u cjelini jedan skleroticni krvotok njene zastarjele, nemocne,
ekonomske strukture i mentalnog stanja vladajuce politike koje ukazuje
na otkazivanje osnovnih mozdanih funkcija. Srbiji je upravo zato neophodna
privatizacija njene ukupne infrastrukture. Ne vjerujem u mit o uspješnom
drzavnom menadzmentu. Bolje da smo privatizovali dio putne mreze i komunikacije
u cjelini, u razvijenom svetu je ocigledna razlika u kvalitetu privatnih
i javnih infrastruktura, jer koncesioni ugovori su najmanje povoljni. Samo
privatni posjed obezbjedjuje trajno odrzavanje infrastrukture, a drzavi
izmice taj ogroman izvor pljacke, korupcije i politicke manipulacije. Na
samom pocetku zlocinake epohe imali smo manipulaciju brzim prugama, danas
su pruge u Srbiji najsporije u Evropi. Koštunici i radikalima ne odgovaraju
brze i udobne komunikacije, vlada opstruiše proces koji bi zemlju doveo
na bijelu šengensku listu. Naši gradjani putuju najdalje u Grcku, u kojoj
takodje tragaju za najgorim odlikama savremenog istocno-pravoslavnog komunizma,
i nastoje da podijele iskustva antiamericke i antievropske histerije njenog
proletarijata s kojim sticajem prilika komuniciraju. Mi smo danas u Srbiji
u nekoj vrsti istorijskog pritvora.
*Srpska pravoslavna crkva je zvanicno odvojena od drzave, ali tokom
štrajka gladju vladike Filareta izbio je medjudrzavni incident izmedju
Srbije i Crne Gore. Da li je uticaj SPC-a na dr zavne institucije veliki
zato što je crkva jaka i zaista ima uticaj, ili su te institucije slabe?
-Crkva u Srbiji nije odvojena od drzave. Djelovanje ministarstva za
vjere ukazuje na selektivno i diskriminatorsko finansiranje odabranih vjerskih
zajednica. Inace je u Evropi proces sekularizacije nedovoljno odmicao i
to nije samo problem Srbije. U vecini evropskih zemalja postoje spone izmedju
drzave i tradicionalne crkve. Prozimanje drzave i crkve je u Crnoj Gori
proizvelo podjele koje nisu idejne i politicke, one su nacionalne i vjerske,
unutar istovjetne nacije koja je, sa srpskom, na samom evropskom dnu po
indeksima vjerske prosvecenosti. U tom smislu su podjele u Crnoj Gori indukovane
i suštinski vitruelne, ali su njihove posledice opipljive i dugorocne.
Spor izmedju Srbije i Crne Gore podsjetio nas je da je upravo Srbija kvazidrzava,
jer je u tom smislu nedovršena: nema jasno definisanu teritoriju zbog trenutnog
i buduceg statusa Kosova, nema Ustavni sud, zvanicno nagovještava odlaganje
izbora koje je protivustavno, protivzakonito i antidemokratsko. Epizoda
sa Filaretom ukazuje na dubinu kaljuge u kojoj se nalaze politicka Srbija
i vrh SPC. Crkvu predvode licnosti koje su bile oslonac ratne i zlocinacke
politike. Episkop Vranjski je pocinio zlocine pedofilije, da bi mu sud,
i taj nesrecni, uplašeni grad, i crkveni vrh oprostili. Crkva otvoreno
propovijeda antisemitizam posredstvom kulta Nikolaja Velimirovica,prenose
i i njegove nacisticke stavove, ukljucuju i ucenje Justina Popovica bliskog
ljoticevcima, bande koja je ubijala i pljackala centralnu Srbiju tokom
Drugog svetskog rata.
Crkva štaviše toleriše predhrišcanske, paganske kultove, kako bi lakše
manipulisala zaostalim, primitivnim i sujevernim narodom.
Smjenjivost vlasti
Skandal sa Filaretom i politicki vašar koji je na mjestu njegovog orgijanja
ostavio smetlište, sve su to bili dogadjaji koji su ukazali na potrebu
pazljivog izbora onih puteva koji ce nastaviti da povezuju politiku u Srbiji
i Crnoj Gori. Zvanicna Srbija je skrenula sa onog puta koji bi trebalo,
umjesto u Filaretovom jarku, u blatu, da se završi u Briselu. Prije deset
godina Crna Gora je bila najvazniji oslonac demokratskih snaga u Srbiji.
Milo Djukanovi je, nekad i fizicki, štitio naše demokratske lidere. Otvarajuci
sa Cedomirom Jovanovicem javni dijalog o odnosima Srbije i Crne Gore Djukanovi
je podrzao osnivanje Liberalno Demokratske Partije. LDP je u protekle dvije
godine obezbijedila povjerenje 300.000 biraca. Crnoj Gori takodje predstoji
nastavak demokratskih procesa, koji podrazumijeva smjenjivost vlasti i
sazrijevanje novih politickih alternativa. Podsticanje vještackih, izmišljenih
nacionalnih i vjerskih podjela u Crnoj Gori je politika zvanicnog Beograda
i terazijskih Crnogoraca, jednog bahatog, predatorskog sloja koji i dalje
beskrupulozno otima i pljacka. Matija Beckovic, braca Nicovii , Jovica
Staniši , Vuk Bojovic , itd. Takva podjela Crne Gore sputava njenu unutrašnje
politicko profilisanje koje bi podstaklo nastavak demokratizacije. Zvanicna
Srbija pokušava da u Crnoj Gori stvori jedan korpus separatum, vezujuci
srpsku zajednicu, izmedju ostalom i novim zakonom o drzavljanstvu, za kontinuitet
jedne propale politike koja generiše sukobe, izolaciju i opšte zaostajanje.
Novi zakon o drzavljanstvu je rasisti kic i vidjecemo reakcije Savjeta
Evrope, Evropske unije i OEBS-a. Nadam se da one nece biti prilagodjene
pragmaticnim pobudama tih institucija.
Kosovski mit
Antievropska politika u Srbiji generiše antievropsku politiku na Kosovu
i u cijelom regionu. U zaostalim zajednicama najbolje fukncionišu mehanizmi
spojenih sudova. Podsticanjem novog albanskog ekstremizma Srbija je u pregovorima
o buducem statusu Kosova zrtvovala srpsku zajednicu umjesto da ona tamo
dobije status konstitutivne nacije. Kosovo ce tako ostati samo druga albanska
drzava, umjesto da se dijalogom i saradnjom svojih konsitutivnih nacija
otvori evropska perspektiva tom zaostalom i nesrecnom društvu. Siromaštvo
je jedina spona albanske i srpske kosovske zajednice.
Neiskrenost
Tadiccje otišao u Srbrenicu kao da odlazi na košarkašku utakmicu. Ponavljaju
i da je i suparni cka strana pocinila faulove, i da je potplatila sudije.
Tadic je otišao u Srebrenicu istovremeno pripremajuci vladajucu koaliciju
koja obnavlja vrijednosti politike koja je podstakla i sprovela genocid.
Guru te politike, u utakmici koja se nastavlja, je Dobrica Cosic , njen
prerano preminuli simbol Slobodan Miloševic , a kapiten Tadiceve reprezentacije
Ratko Mladic .
Pupcana vrpca
Kosovo je crna rupa srpske politike, ona usisava i uništava svaku politicku
generaciju koja pokuša da presijece pupcanu vrpcu kojom je Srbija vezana
za svoju mitsku prošlost i kolektivisticku ideju. Jedini nacin da se Srbija
zaštiti od sebe same, od sopstvenih zlocina i onih pojedinaca i institucija
koje su te zlocine sprovodile je njena integracija u NATO. Koštunica se
izjasnio protiv ulaska u NATO jer je i on sam pupcanom vrpcom vezan za
svog prethodnika koji je preminuo u Hagu ne docekavši presudu za samo jedan
dio pocinjenih zloc ina. Odnos premijera Srbije prema NATO paktu je i njegov
odnos prema vrijednostima liberalne demokratije. NATO je jedan od stubova
Evropske unije i potpora njenog širenja na istok i jug, do granica Rusije
i nadomak Bliskog istoka.
Blazo Sredanovic |