Previous Letters:
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Vijesti: 08.09.2007
Sreten Perović - Pregled Knjige:
Svijet kao istinski zavičaj
PUBLICISTIKA: UZ DVIJE KNJIGE BLAŽA SREDANOVIĆA
Autora koji objavi svoje prve knjige u
poodmaklim godinama, ili se tek pri kraju službeničkog staža aktivnije uključi
u javni "literarni život", od o(zlo)glašenih književnih kritičara i kritički
nastrojenih čitalaca - najčešće dočekuje nepovjerenje, skepsa ili potpuno
ćutanje. Iskustvo iz potonjih decenija potvrđuje da se u najvećem broju takvih
izdanja radi o frivolnim djelima, o "eksploziji" zakašnjelih ambicija, odnosno
o natkompenzaciji neostvarenih mladalačkih snova. Ta "zakašnjela" književna
djela često ne dostižu ni školske norme pismenosti, kamoli pismenosti višega
reda. Izuzetno rijetko susret sa štampanim prvijencima autora "u dubokoj
mladosti" donosi prijatna iznenađenja. Takav je slučaj sa tek publikovanim
knjigama Blaža Sredanovića, u kojima je akumulirano autentično životno
iskustvo, a time i stilska i misaona zrelost, progradiralo u etički i estetski
vrijedna djela. Posebnu pažnju izaziva izvanredno zanimljiva, faktografski
dokumentovana i empirijskom mudrošću prožeta Sredanovićeva knjiga putopisne
esejistike "Svijet kao zavičaj".
Značajni elektroenergetski stručnjak, predsjednik Udruženja Crnogoraca Amerike (MAA) iz San Franciska i predsjednik Koordinacionog odbora Crnogorske svjetske asocijacije (SCA), Blažo Sredanović je u ovom času pojavljuje sa dvije knjige, ali kao već poznati publicista koji svoje tekstove godinama objavljuje u crnogorskoj dnevnoj štampi i periodici. Pored vanredno zanimljive i samo uslovno putopisne proze "Svijet kao zavičaj", Sredanović je u drugoj knjizi dao pregled organizovanog rada crnogorskog iseljeništva u posljednje dvije decenije. Prije više od pola vijeka, Sredanović se bavio novinarstvom, ali kad se, osnivajući porodicu, preselio u SAD, u San Francisko - isključivo se posvetio profesiji, elektroenergetskoj struci i menadžerstvu, i u tom domenu postigao zavidne rezultate. Sredanovićev obnovljeni angažman u publicistici i literaturi, poslije višedecenijske pauze, prevashodno potiče iz moralnih i domoljubnih razloga, iz njegove jako naglašene potrebe da podrži ono što je u svojoj staroj Domovini smatrao humanim, trezvenim, slobodarskim, socijalno progresivnim, moralno dostojnim. Smatrao je svojom dužnošću da Crnu Goru i njene žitelje pouči primjerima i iskustvom drugih, ali i da bar djelimično utiče da Crna Gora i njeni građani ne srljaju u naslijeđene zablude, u mitomaniju, u metastatične mreže šovinizma i zločine koji iz svega tog ideološkog kala proizilaze. Iz svih tekstova Blaža Sredanovića i intervjua, koje je u toku posljednjih petanestak godina objavio u Crnoj Gori ("Monitor", "Vijesti", "Republika" i dr.), zrači njegova nada da, uprkos svih iskušenja, Crna Gora, njegova Crna Gora može i mora pronaći solidan put u razvijeno, demokratsko, ekonomski prosperitetno društvo. Nikad, pri tom, ne zaboravljajući da ukori i one koji su mu po izvornim idejama bili bliski, kao i da pohvali svaki pozitivni čin i onih čijim se radnjama, izjavama, pa i taktičko-strateškim devijacijama - ranije svesrdno suprotstavljao.
Dvije Sredanovićeve knjige, koje su pred nama, svjedoče o rijetkom angažovanju darovitog čovjeka koji je svoju životnu sudbinu vezao za sasvim drukčije uslove života i rada, a da nije, ni u čemu, zaobišao i zaboravio vrijedno nasljeđe svojih predaka i svoju moralnu obavezu da savremenim, moderno pragmatičnim idejama pomogne razvoju svoje prve Domovine. Njegovo angažovanje je, u tom smjeru, imalo dvostruki zadatak i evidentno djejstvo: posredni uticaj na zbivanja u Crnoj Gori i jaki podsticaj da se crnogorsko multietničko iseljeništvo, u najvećem dijelu patriotski orijentisano, međusobno organizuje, prepozna prave domoljubne akcije i pomogne rješavanju problema u "starom kraju". Tako je Sredanovićeva aktivnost među našim isljenicima probudila mnoga pozitivna interesovanja, mnoge konkretne akcije, među kojima su i one koje doprinose razvoju crnogorske višenacionalne kulture i duhovnosti uopšte.
Najveći dio tekstova u knjizi "Svijet kao zavičaj" objavljivan je u prethodnoj deceniji u "Monitoru", ali ti tekstovi, koje smo i onda znatiželjno čitali, sada u samostalnom prostoru, dobijaju drukčiju funkciju i svestranije značenje. Svejedno da li Sredanović osvjetljava pradomovinu džeza (i njegovo božanstvo Luja Armstronga), da li piše o postojbini atomske bombe, Dolini smrti ("između Kalifornije i Nevade"), o Meksiku i njegovim civilizacijama, o "čudima prirode", o Tahitiju, o Havajima, o čuvenim kalifornijskim vinima (iz doline Napa), o Silikonskoj dolini, Stanford-univerzitetu ili američkim Indijancima - svuda je prisutna bogata piščeva asocijativnost, erudicija, istraživačka znatiželja, poetska opservacija i opsesivnost koliko fenomenima u prirodi, toliko i ljudskom maštovitošću i njenom praktičnom primjenom, svejedno da li se radi o najaktuelnijoj ("postnuklearnoj") tehnologiji ili o izgradnji kanua havajskih urođenika. Sa puno zanimljivih detalja, opisa i kontekstualnih aluzija, Sredanović podsjeća na meksičke slikare Fridu Kalo i njenog slavnog supruga Dijega Riveru, na Pola Gogena i njegov tahićanski "izlet", te na proslavljene pisce - Džeka Londona i Džona Štajnbeka.
Rijetko koja putopisna hrestomatija budi toliko domoljubnih moralnih i autokritičkih asocijacija kao Sredanovićeva knjiga "Svijet kao zavičaj". Nju s više dokumetarne građe na specifičan način udopunjuje Sredanovićeva hronika o organizovanju, udruživanju i akcionom angažovanju crnogorskog iseljeništva u danima najvećih iskušenja Crne Gore pri kraju XX vijeka. Ta hronika o iseljeničkim akcijama, pa i o destruktivnim klicama crnogorske pizme i razdora u našoj dijaspori (što svakako nije samo odlika Crnogoraca, iako jeste bitan elemenat njihove psihostrukture) objavljena je u feljton-seriji u "Vijestima" i čitaoci ovog nezavisnog dnevnika imali su prilike da se detaljno upoznaju sa njenim sadržajem. Uprkos reagovanjima koja je izazvala (a i ona su objavljena u "Vijestima"), ona je veoma instruktivna za sve buduće istoričare burnih devedesetih godina XX vijeka, bar kad se radi o Crnoj Gori i političkim previranjima u njoj i oko nje, te o bitnom doprinosu našeg iseljeništva u mnogim krajevima svijeta.
U tim godinama, presudnim za opstanak multinacionalne Crne Gore i za pozitivan ishod borbe za njenu samostalnost i slobodu, a njih možemo nazvati preporoditeljskim, izvanredno značajan doprinos našeg iseljeništva i Blaža Sredanovića, najagilnijeg njegovog organizatora, predvodnika i uglednog iseljeničkog lidera. Svojim konkretnim akcijama pomoći građanima i projektima u staroj Domovini, crnogorska dijaspora je pozitivno uticala i na procese osavremenjivanja života u zavičaju, inovacije samosvijesti i savjesti, te poimanja ukupnih vrijednosti življenja i demokratskog djelovanja. Sve je to akribično zabilježeno u značajnoj Sredanovićevoj hronici o preoblikovanju i same crnogorske dijaspore.
Nakon uspješne profesionalne karijere, Sredanović ovim knjigama na najbolji način prezentira svoje intelektualno stvaralaštvo, svoj produktivni moralni angažman i svoje trezveno domoljublje.
CRNOGORAC BIO PARTNER DŽONA VEJNA
U ovoj dokumentovanoj i osobeno stilizovanoj knjizi, posebno je interesantan ciklus koji govori o likovima crnogorskih iseljenika, koji su utkali "svoje živote u prosperitet moćne Amerike". Tu su suptilno ispričane povijesti i prisjećanja na pretke i potomke naših iseljenika: sjećanje na sudbinu porodice Bah/Baćević (od kojih je Nikola Bah/Baćević, bliski saradnik kralja Nikole i njegove Vlade, a kasnije, kao građanin SAD i njihov veteran iz Prvog svjetskog rata - ostao dosljedni pobornik vaspostavljanja nezavisne Crne Gore), na mukotrpnu životnu putanju babe Anđe Bjeletić (koja je nedavno umrla u 106-oj godini života), na Danka Đurovića, partnera čuvenog američkog glumca Džona Vejna, na čuveni "klan" Dapčevića, na Crmničanina Jova Krstova Hajdukovića (1878-1965), na čijem grobu, ispod imena, piše "istinski pionir Aljaske", a po kome jedna velika planina "iznad rijeke Tanane" nosi ime Mount Hajdukovic.
Značajni elektroenergetski stručnjak, predsjednik Udruženja Crnogoraca Amerike (MAA) iz San Franciska i predsjednik Koordinacionog odbora Crnogorske svjetske asocijacije (SCA), Blažo Sredanović je u ovom času pojavljuje sa dvije knjige, ali kao već poznati publicista koji svoje tekstove godinama objavljuje u crnogorskoj dnevnoj štampi i periodici. Pored vanredno zanimljive i samo uslovno putopisne proze "Svijet kao zavičaj", Sredanović je u drugoj knjizi dao pregled organizovanog rada crnogorskog iseljeništva u posljednje dvije decenije. Prije više od pola vijeka, Sredanović se bavio novinarstvom, ali kad se, osnivajući porodicu, preselio u SAD, u San Francisko - isključivo se posvetio profesiji, elektroenergetskoj struci i menadžerstvu, i u tom domenu postigao zavidne rezultate. Sredanovićev obnovljeni angažman u publicistici i literaturi, poslije višedecenijske pauze, prevashodno potiče iz moralnih i domoljubnih razloga, iz njegove jako naglašene potrebe da podrži ono što je u svojoj staroj Domovini smatrao humanim, trezvenim, slobodarskim, socijalno progresivnim, moralno dostojnim. Smatrao je svojom dužnošću da Crnu Goru i njene žitelje pouči primjerima i iskustvom drugih, ali i da bar djelimično utiče da Crna Gora i njeni građani ne srljaju u naslijeđene zablude, u mitomaniju, u metastatične mreže šovinizma i zločine koji iz svega tog ideološkog kala proizilaze. Iz svih tekstova Blaža Sredanovića i intervjua, koje je u toku posljednjih petanestak godina objavio u Crnoj Gori ("Monitor", "Vijesti", "Republika" i dr.), zrači njegova nada da, uprkos svih iskušenja, Crna Gora, njegova Crna Gora može i mora pronaći solidan put u razvijeno, demokratsko, ekonomski prosperitetno društvo. Nikad, pri tom, ne zaboravljajući da ukori i one koji su mu po izvornim idejama bili bliski, kao i da pohvali svaki pozitivni čin i onih čijim se radnjama, izjavama, pa i taktičko-strateškim devijacijama - ranije svesrdno suprotstavljao.
Dvije Sredanovićeve knjige, koje su pred nama, svjedoče o rijetkom angažovanju darovitog čovjeka koji je svoju životnu sudbinu vezao za sasvim drukčije uslove života i rada, a da nije, ni u čemu, zaobišao i zaboravio vrijedno nasljeđe svojih predaka i svoju moralnu obavezu da savremenim, moderno pragmatičnim idejama pomogne razvoju svoje prve Domovine. Njegovo angažovanje je, u tom smjeru, imalo dvostruki zadatak i evidentno djejstvo: posredni uticaj na zbivanja u Crnoj Gori i jaki podsticaj da se crnogorsko multietničko iseljeništvo, u najvećem dijelu patriotski orijentisano, međusobno organizuje, prepozna prave domoljubne akcije i pomogne rješavanju problema u "starom kraju". Tako je Sredanovićeva aktivnost među našim isljenicima probudila mnoga pozitivna interesovanja, mnoge konkretne akcije, među kojima su i one koje doprinose razvoju crnogorske višenacionalne kulture i duhovnosti uopšte.
Najveći dio tekstova u knjizi "Svijet kao zavičaj" objavljivan je u prethodnoj deceniji u "Monitoru", ali ti tekstovi, koje smo i onda znatiželjno čitali, sada u samostalnom prostoru, dobijaju drukčiju funkciju i svestranije značenje. Svejedno da li Sredanović osvjetljava pradomovinu džeza (i njegovo božanstvo Luja Armstronga), da li piše o postojbini atomske bombe, Dolini smrti ("između Kalifornije i Nevade"), o Meksiku i njegovim civilizacijama, o "čudima prirode", o Tahitiju, o Havajima, o čuvenim kalifornijskim vinima (iz doline Napa), o Silikonskoj dolini, Stanford-univerzitetu ili američkim Indijancima - svuda je prisutna bogata piščeva asocijativnost, erudicija, istraživačka znatiželja, poetska opservacija i opsesivnost koliko fenomenima u prirodi, toliko i ljudskom maštovitošću i njenom praktičnom primjenom, svejedno da li se radi o najaktuelnijoj ("postnuklearnoj") tehnologiji ili o izgradnji kanua havajskih urođenika. Sa puno zanimljivih detalja, opisa i kontekstualnih aluzija, Sredanović podsjeća na meksičke slikare Fridu Kalo i njenog slavnog supruga Dijega Riveru, na Pola Gogena i njegov tahićanski "izlet", te na proslavljene pisce - Džeka Londona i Džona Štajnbeka.
Rijetko koja putopisna hrestomatija budi toliko domoljubnih moralnih i autokritičkih asocijacija kao Sredanovićeva knjiga "Svijet kao zavičaj". Nju s više dokumetarne građe na specifičan način udopunjuje Sredanovićeva hronika o organizovanju, udruživanju i akcionom angažovanju crnogorskog iseljeništva u danima najvećih iskušenja Crne Gore pri kraju XX vijeka. Ta hronika o iseljeničkim akcijama, pa i o destruktivnim klicama crnogorske pizme i razdora u našoj dijaspori (što svakako nije samo odlika Crnogoraca, iako jeste bitan elemenat njihove psihostrukture) objavljena je u feljton-seriji u "Vijestima" i čitaoci ovog nezavisnog dnevnika imali su prilike da se detaljno upoznaju sa njenim sadržajem. Uprkos reagovanjima koja je izazvala (a i ona su objavljena u "Vijestima"), ona je veoma instruktivna za sve buduće istoričare burnih devedesetih godina XX vijeka, bar kad se radi o Crnoj Gori i političkim previranjima u njoj i oko nje, te o bitnom doprinosu našeg iseljeništva u mnogim krajevima svijeta.
U tim godinama, presudnim za opstanak multinacionalne Crne Gore i za pozitivan ishod borbe za njenu samostalnost i slobodu, a njih možemo nazvati preporoditeljskim, izvanredno značajan doprinos našeg iseljeništva i Blaža Sredanovića, najagilnijeg njegovog organizatora, predvodnika i uglednog iseljeničkog lidera. Svojim konkretnim akcijama pomoći građanima i projektima u staroj Domovini, crnogorska dijaspora je pozitivno uticala i na procese osavremenjivanja života u zavičaju, inovacije samosvijesti i savjesti, te poimanja ukupnih vrijednosti življenja i demokratskog djelovanja. Sve je to akribično zabilježeno u značajnoj Sredanovićevoj hronici o preoblikovanju i same crnogorske dijaspore.
Nakon uspješne profesionalne karijere, Sredanović ovim knjigama na najbolji način prezentira svoje intelektualno stvaralaštvo, svoj produktivni moralni angažman i svoje trezveno domoljublje.
CRNOGORAC BIO PARTNER DŽONA VEJNA
U ovoj dokumentovanoj i osobeno stilizovanoj knjizi, posebno je interesantan ciklus koji govori o likovima crnogorskih iseljenika, koji su utkali "svoje živote u prosperitet moćne Amerike". Tu su suptilno ispričane povijesti i prisjećanja na pretke i potomke naših iseljenika: sjećanje na sudbinu porodice Bah/Baćević (od kojih je Nikola Bah/Baćević, bliski saradnik kralja Nikole i njegove Vlade, a kasnije, kao građanin SAD i njihov veteran iz Prvog svjetskog rata - ostao dosljedni pobornik vaspostavljanja nezavisne Crne Gore), na mukotrpnu životnu putanju babe Anđe Bjeletić (koja je nedavno umrla u 106-oj godini života), na Danka Đurovića, partnera čuvenog američkog glumca Džona Vejna, na čuveni "klan" Dapčevića, na Crmničanina Jova Krstova Hajdukovića (1878-1965), na čijem grobu, ispod imena, piše "istinski pionir Aljaske", a po kome jedna velika planina "iznad rijeke Tanane" nosi ime Mount Hajdukovic.
Sreten
PEROVIĆ
