20.11.2006

Istoricari koji su pisali istoriju Crne Gore, uglavnom su koristili iste cinjenice, ali su na razlicite nacine odgovarali na pitanje: sto je to istorija Crne Gore? Za neke istoricare istorija Crne Gore prica je o proslosti jedne nacije, za druge prica o proslosti drzave, za trece istorija jednog drustva, a za mene – prica o prostoru koji se zove Crna Gora. Prostor Crne Gore – to je pozornica na kojoj se smjenjuju epizode, kulise, akteri i junaci price, a prica o pozornici – prica je o svima i svemu sto se na pozornici desava. To je moja ideja crnogorske istorije, ideja koju sam  pokusao da slijedim u ovoj knjizi. Ona odgovara mom stavu o istoriji uopste. Istorija koja je iskljucivo posvecena velikim dogadjajima i politickim sukobima, u kojima dominiraju vladari, generali, politicari i tribuni, za mene je necjelovita slika proslosti. Ako je Istorija prica o proslim zivotima, onda su svi dani koji cine te zivote obavezujuci za istoricara. U suprotnom dobili bismo samo slike iz proslih zivota, a ne pricu o njima. 

U ovoj knjizi autor je odstupio od davnasnjeg principa da su granice Crne Gore - politicke granice koje su drugi odredili. Crna Gora je istorijski i civilizacijski prepoznatljiv prostor, a ne politicka oblast, koja pocinje tamo gdje se zavrsava zainteresovanost velikih sila za njenim posijedanjem. Postoje istoricari koji kazu da je prva osnovna skola na prostoru Crne Gore otpocela s radom na Cetinju 1834. godine, umjesto da kazu da je ona najprije otvorena u Kotoru, u 13. vijeku. Za njih Kotor nije Crna Gora, iako bi bilo zanimljivo odgovoriti na pitanje: ciji je Kotor ako nije crnogorski? U cemu je slabost ovakvog istoriografskog pristupa? U tome sto se poistovjecuju politicke granice Crne Gore s njenim istorijskim i civilizacijskim granicama. Zbog toga se u ovoj knjizi kaze da 1496. godine Turci nijesu osvojili Crnu Goru, vec ono sto je od Crne Gore ostalo! Posljednji slobodni dio njene teritorije. Osvajanje Crne Gore jeste i zauzimanje Meduna, i Bara, i Budve, nekoliko decenija ranije, a ne samo posijedanje Cetinja. Ako ne slijedimo ovaj princip, onda cemo morati da priznamo da su u 19. vijeku crnogorski vladari pripajali Crnoj Gori ono sto joj ne pripada. A to znaci da 1878. Crna Gora ima jednako pravo na Bar kao i Turska. Zbog toga je ovo knjiga o prostoru koji se zove Crna Gora, a ne o politickim granicama oblasti koja je nosila ovo ime.