Uvazeni gospodine, 

Iako sam svjestan da ton vaseg pisma, argumenti koje ste iznijeli i
punoruko cascavanje Crnogoraca atributima "necasnih" i "izdajnika",  ne
zasluzuje odgovor, zelio bih da vas podsjetim na nekoliko zivotnih istina i
stvarnost koju zive ljudi u Crnoj Gori i Srbiji. Ne mogu da vas oslovim
imenom, posto smatram da mora postojati minimum casnih razloga vezanih za
osobu, da bi se njeno ime pomenulo javno, U vasem slucaju, taj minimum ne
postoji.

Ne sporim vase pravo da imate sopstveno vidjenje situacije u Crnoj Gori i
Srbiji. Ne sporim vam ni pravo da to misljenje javno zastupate. Ja se ne
slazem sa vasim misljenjem, ali cu svesrdno braniti vase pravo da ga javno
iznosite.  Konacno, to je sustina demokratije. Ipak mislim da bi bilo mnogo
korisnije kada bi pokusali savladati sopstvene emocije i napravili napor da
se suocite sa realnoscu svijeta u kojem zivimo. 

Jedna od tragicnih istina koju spoznajemo kroz istoriju srpskog naroda na
Balkanu, jeste njegova nesposobnost da se suoci sa realnim okvirima
sopstvenih vrijednosti. Postoji mnogo elemenata u srpskoj tradiciji i
istoriji na koje svi oni treba da budu ponosni. Takodje, postoji mnogo
elemenata kojih bi trebali da se stide, ili da ih makar spoznaju sami za
sebe i uce na greskama. Megalomanija i neosnovana zelja za potpunom
kontrolom zivota svih drugih u regionu nije osnova na kojoj se izgraduje
zdravi duh nacije. Veoma je lako posegnuti za krivcima u komsijinom
dvoristu i satrijeti sve oko sebe da bi se racionalizovala sopstvena nemoc.
Vi se povodite za  starim provjerenim receptom srpske politke s pocetka
dvadesetog vijeka, koja je udarala na crnogorski ponos i borbeni moral
jedino u situacijama kada je neko drugi trebao da gine za srpski san. U
vecini slucajeva, za takvo nevoljno topovsko meso, Pasicev san je bio
njihova nocna mora. Nadam se da ne mislite kako su se ovakve stvari
zaboravile. Znam da je tesko suociti se sa sopstvenim demonima i shvatiti
sopstvenu nesavrsenost. Ali, to je proces koji srpski narod mora da prodje
kako bi, konacno, uhvatio korak sa realnoscu i prestao da se divi ljepoti
sopstvenog odraza u ogledalu. To ogledalo je odavno zaprljano i napuklo.

Tragicno je sto neduzni ljudi u Srbiji sjede zguceni u podrumima. Takodje
je tragicno sto je pola miliona Albanaca istjerano sa Kosova kako bi se
napravio prostor da se vodjina 'licnost' i zasluge za srpski narod prostru
po Kosovu Polju. Moji najblizi sjede u podrumima takodje. Nikome ovo
bombardovanje nije po ukusu. Svjestan sam da je cinizam selektivnosti
NATO-a dostigao vrhunac i da se ova akcija nece zavrsiti donosenjem
demokratije u Srbiju niti povratkom Albanaca na njihova ognjista.

U mom kraju sad padaju bombe i nevoljnici sa Kosova tumaraju kozjim stazama
Prokletija. Tragaju za trunkom covjecnosti kako bi mogli prezivjeti. Akcija
NATO-a vise podsjeca na ljutitu opasku ostavljene ljubavnice, nego li na
iskrenu zelju da se stvari na Balkanu urede.

Podanici "Oca Nacije' cute, stideci se sopstvenog kukavicluka i nemoci da
zaustave sopstvenu propast. Mnogi od njih potajno zahvaljuju Svevisnjem sto
oni nijesu na mjestu kosovskih izgnanika i pokusavaju opravdati sopstveni
manjak ljuckosti. Dok poskakuju na 'rock' koncertima i ispisuju grafite po
fasadama Beograda, iza njihovih kapaka drijema zelja za beslovjesnom
osvetom. Zemlja je u rasulu, bonovi za hranu su glavni dobitak na lutriji i
mladost ove zemlje tumara "...ulicama grada Cikaga...", lamentirajuci nad
tuznom sudbinom. Invalidi su postali najbrojnija socijalna kategorija u
drzavi. Srdacne poruke podrske stizu iz Iraka, Libijske Dzamahirije,
Bjelorusije i Burkine Faso, a 'tatina muskarcina' gradi Bambilend. To nije
zivot, to je zaplet iz romana Stivena Kinga.Vi nas, gospodine, korite sto
ne pristajemo na takvu kolektivnu mrtvacnicu. Kako se samo usudjujete!

S obzirom da crnogorski sjeverni susjedi nikada nijesu trosili rijeci
uzalud, Pretorijanska garda 'Velikog Vodje' zdusno ispunjava ne tako davno
dato obecanje i zavjet izrecen pjesmicom: "Mirno spavaj Fatos Nano,/ Sve je
dolje vec poklano." Skoro pola miliona Albanaca je istjerano sa Kosova, a
mlada beogradjanka to objasnjava CNN-u izjavom "... da ima ljudi koji ne
zele da zive u sopstvenim kucama i sa svojim komsijama." Mladost nacije u
alkoholnoj egzaltiranosti kanadskih i americkih kafana ponosno pjevusi:
"Svakoj majci treba da je dika, / koja ima sina placenika. / Svakoj majci
prava je milina, / koja ima sina assasina."

Ovo su samo neki od produkata politike Slobodana Milosevica. Imajuci sve
ovo u vidu, tesko da se on moze nazvati nacionalistom. Nacionalista je onaj
kome je stalo do sopstvenog naroda. Meni Milosevic vise lici na nihilistu.
Pasce jos mnogo bombi i glava prije sto njegova pastva shvati da su oni
sami, u stvari, najvece zrtve i gubitnici u procesu raspadanja drzave. Ali,
ovo se divno uklapa u  psihopatolosku premisu srpskog nacionalnog bica -
pobijediti u ratu, a izgubiti u miru, zar ne! Tako se odrzava bolesni ponos
vjecite zrtve. Krivi su neki drugi a ne nasa sopstvena nemoc i manjak
inteligencije!

Covjek koji opstaje na vlasti zahvaljujuci manjku sopstvene savjesti,
patnji i mizeriji svih oko sebe, sada pokusava zakrviti Crnogorce i
prenijeti ratnu sjekiru u "srpsku Spartu". S obzirom da mu se blizi kraj,
ovo je vise akt ocajnika nego li ostvariva politicka manipulacija. Siguran
sam da su Crnogorci do sada shvatili besmisao prolijevanja sopstvene krvi
za tudje ideale. Proslo je vrijeme kada su bili obavezno nakonjce u tudjim
svatovima. Danas se u Crnoj Gori i na lijevo oko namiguje. Izbirikali se
brdjani da sviraju u gajde. 

Politika crnogorske neutralnosti danas, nije samo pragmatican potez, vec
sobom nosi i snaznu moralnu poruku i pouku. Crna Gora je postala zaklon i
krov nad glavom komsijama u nevolji, postujuci tako vjekovnu tradiciju
suzivota i saradnje na tim prostorima. Pokazalo se da i u ovom vremenu u
Crnoj Gori, "Junak coeku konja vodi." Da li nam i to zamjerate, uvazeni
gospodine? Da li to smatrate izdajom i necascu? 

Mislim da ste u pravu kada kazete da se stidite. I treba! Treba da se
stidite politike koja zivi na ostrici noza i beslovjesno unistava sve sto
joj ne lize opanke. Ako ste vec toliki patriota, sta radite u Kanadi? Zasto
se ne pridruzite tamosnjim vitezovima koji, noseci ikonu i sjekiru satiru
sve ljudsko u sebi i oko sebe? Zasto pozivate Crnogorce da ginu za vas? I
nasa krv je crvena, kao i vasa! I nas rane bole, kao i vas! Jedanput, i vi
podmetnite ledja. To je za vase dobro, a ne za cije drugo!

Ponosna i junacka Crna Gora je uveliko budna, u to vas uvjeravam. Otvorili
smo cetvoro ociju i necemo dozvoliti da jos jedanput budemo prevareni
laznim osmijesima i besplatnim aferimima. Stanje u Srbiji je nesto sto sami
Srbi treba da rijese. U tom poslu vise ce im pomoci nas savjet, nego nasa
prolivena krv. 

Na kraju bih zelio da ucinim jednu malu ispravku. Naime, nas dvojica nikako
ne mozemo biti sunarodnici, ni po krvi i imenu, a jos manje po istoriji.
Moja krv i ime su crnogorski i nijesu za potkusurivanje palanckih snova
srpskih sovinista. Moja istorija je istorija stalne borbe i otpora
okupatoru i ne pristajanje za poraz. Vasa istorija, uvazeni gospodine, je
istorija poraza koji je vodio i pet stotina godina ropstva. Nije ni cudo sa
se osjecate kao zrtva.

S postovanjem i zeljom za uspijehom u vasoj borbi za sopstvenu buducnost,
iskreno vas pozdravlja vas susjed.
 

Srdja Pavlovic
 
 

Montenet.org:  Kao sto zna veliki broj citalaca koji su nam se javljali, komentari citalaca su dobrodosli.  Montenet.org ne prezentuje vecinu komentara koje su licne prirode. Medjutim, ukoliko neko zeli da komentarise ili sugerise teme koje bi mogle biti od interesa citaocima, Monenet.org ce ih okaciti na "http://www.montenet.org/home/letters.htm" po redu u kojem stizu. Mozda je jos jednostavnije ako oni koji hoce da posalju komentar dvostruko pritisnu misa na rijec 'comments', a ukoliko hoce da vide komentare pritisnu misa na rijec  'published' koje se nalaze na dno svake stranice Montenet.org. Alternativno, komentari se mogu poslati na e-mail adresu webmaster@montenet.org.