Intervju Blaza Sredanovica u dnevnom listu " PUBLIKA" 18 Oktobra, 2002.god.

Blazo Sredanovic, predsjednik Crnogorske svjetske asocijacije i predsjednik i osnivac Udruzenja Crnogoraca Amerike, vec vise od deset godina aktivno radi na okupljanju crnogorskih iseljenika sirom svijeta  nastojeci da ih sto blize upozna sa dogadjajima u Crnoj Gori i istorijskoj istini koja se dugo krila od crnogorskog naroda,  kako bi ih zainteresovao da aktivno  ucestvuju i pomognu svojoj domovini u ovim teskim i sudbonosnim trenucima.. 
Zamolili smo ga da za Publiku dade svoje misljenje o stanju iseljenickih udruzenja u dijaspori kao i sadasnjoj situaciji u Crnoj Gori

Publika:Poznate su vase aktivnosti u formiranju raznih iseljenickih udruzenja i u osnivanju CPC u Americi, kao i  organizovanju raznih manifestacija i  okupljanju crnogorskih iseljenjika sirom svijeta. Kakva je sadasnja situacija u dijaspori?

BS: Sve sto se desava u Crnoj Gori ranije ili kasnije prenosi se i na iseljenistvo, a to su raslojavanja, zadjevice, konfuzija i podjela, ali i zelja kod vecine da se ne posustane ,vec da odgovorimo na izazov vremena jos energicnije i odlucnije, svjesni da u dugovjecnoj istoriji Crne Gore nikada nije bilo lako. 
Danas crnogorski iseljenici sirom svijeta preko brojnih sajtova na Internetu, a i preko drugih medija, polemisu, argumentisu,svadjaju se, mire se, inade se, nadgornjavaju se, optuzuju jedan drugoga, ali i komuniciraju i znaju da postoje i dje se ko nalazi. Posto od ovoga gotovo nista nije bilo prije desetak godina, ja nemogu a da ne osjetim licno zadovoljstvo, uprkos tome sto sam za citavo ovo vrijeme bas ja bio i najvise napadan i
i sluzio kao najprivlacnija meta za odstrijel. Posto smatramo sebe za pametan narod mislim da je vrijeme da zakljucimo da nam sve ovo nije donijelo velike koristi i da je vrijeme da divnu ljudsku energiju koju nemilice rasipamo konacno usmjerimo na konstruktivnu saradnju kroz partnerstvo, tolerantnost i medjusobno uvazavanje. Evo smo, bogu hvala, stigli dotle da cak i sa Srbima pravimo sporazume i kompromise, pa bi valjda mogli toliki napredak napraviti i u medjusobnim odnosima i u diaspori i u Crnoj Gori. 

Publika: Saznajemo da je nedavno republicka Vlada formirala Centar za iseljenistvo u Podgorici. Kako su iseljenici na to reagovali?

BS: Nas izuzetno raduje formiranje Centra  preko kojeg ce se povezivati, usmjeravati  i informisati iseljenicke organizacije sirom svijeta. Njegovo ce osnivanje veoma pozitivno uticati na ukupnu dinamiku i aktivnosti ne samo u relacijama iseljenistva prema Crnoj Gori, vec i u medjusobnim odnosima iseljenickih organizacija.  Na nedavnim Susretima iseljenika Sjeverne Amerike u Njujorku ucestvovala su  direktor Centra Prof.dr Milan Vukcevic i predsjednik Koordinacionog odbora Prof.dr Nebojsa Vucinic. U veoma srdacnoj atmosferi i kroz razmjenu misljenja postignuta je puna saglasnost i spremnost da se kroz zajednicki rad zblizimo i postanemo jedan zivi kulturni, radni i kreativni organizam za dobrobit i Crne Gore i iseljenistva.

Publika:Kakva je reakcija iseljenika  na novonastalu politicku situaciju u Crnoj Gori i formiranju koalicije LSCG i SNP-a?

BS: To je sokiralo vecinu iseljenika i mnogi se osjecaju prevareni i izigrani. LSCG je bio nas uzor i nasa ikona, koja je nazalost, zahvaljujuci Malom kabinetu, pretvorena u karikaturu. Nadali smo se da ce se evolucijom politike DPS njihova politicka staza  ukrstiti sa LSCG. Na nase veliko razocarenje, dok je DPS na celu sa predsjednikom Djukanovicem isao polako i oprezno naprijed, mozda sporije nego sto smo ocekivali, ali ipak naprijed, dotle je Mali kabinet isao punom brzinom, ali nazad, i to sa takvom zestinom da je cak i Predrag Bulatovic ustuknuo pred tolikim naletom destrukcije.To sunovracanje, ta evolucija u rikverc zarad licnih interesa, taj riznicarev SALDO MORTALE  i odlazak u zagrljaj  onima koji prave spomenik Pavlu Djurisicu nemoze se drukcije nazvati nego izdajom.  Milosevic je stvarao privid da se bori da spasi Jugoslaviju, a sve  moguce je ucinio da je rasturi. Treba zaista imati pandurski mozak, pa vjerovati Malom kabinetu da ce se izboriti za suverenu Crnu Goru, ako se uortace sa njenim najzescim neprijateljima. 
U svim zemljama u kriznim situacijama slicno nasoj predsjedniku se daje bezrezervna podrska, pa kad kriza prodje onda se njegov rad i ponasanje stavlja pod lupu. Mali kabinet je obmanjivao narod  stvarajuci privid podrske sadasnjoj Vladi, a sustinski je prizeljkivao i radio sve da se predsjedniku sto vise oteza posao. Cim bi Djukanovic simbolicno govoreci preskocio jednu preponu, oni bi podizali precku i sa rezervne klupe dovikivali: A ,Milo, sokole! Trosili su energiju zabavljajuci se  intrigama i klevetama, jer nijesu imali nikakvog konkretnog zaduzenja. Kad se god  pojavio neki senzacionalni clanak i isfabrikovana afera o  Djukanovicu Mali kabinet je sve to naduvavao i od veselja maltene bacao sesir uvis! 

Publika: Kakav je razlog po vasem misljenju ovakvom ponasanju Malog kabineta?
BS: Mislim da je glavni razlog  sto se  Slavko Perovic nije pokazao kao lider vec nazalost kao osoba skromnih mogucnosti i neogranicene ambicije, pa se ponasa kao  provinciski inadzija koji se rukovodi iskljucivo mrznjom i osvetom. A Kinezi kazu da onaj koji planira osvetu treba da iskopa dva groba. Pokazao je da nije dorastao istorijskom trenutku, a imao je za to mnogo primjera da slijedi,  kao recimo Nelsona Mandelu, koji je robovao 27 godina  i postao velikan svog naroda, jer nije htio da se bavi osvetom. Zar nije i Bobo Bogdanovic bio hapsen i ponizavan, ali je zbog ogromne ljubavi prema Crnoj Gori i snagom karaktera kakvog je malo koji Crnogorac imao zanemario licne nezgode i uzdigao se do najcasnijeg primjera koji nam svijema moze sluziti kao uzor.
 Za dvanaest godina Slavko Perovic nije uspio da ubijedi procentualno ni onoliko glasaca koliko je fasista Le Pen imao u Francuskoj na zadnjim izborima. Kako sam nije uspio da  afirmise neke znacajnije  licne vrijednosti poceo je svakoga da zakida za glavu da bi on bio visi. Izbacio je sve mislece ljude iz Liberalnog Saveza i pretvorio ga u svoj feudalni posjed. Ne valja mu ni Vlada, ni narod, ni Crkva ni iseljenistvo ni Monitor ni Vijesti, DANU, PEN ni svi drugi redom. Preostalo mu je onda ili da uveze neki drugi narod ili da izveze Mali kabinet pa da se kandiduje tamo dje kupuje kuce i bjezi cim zagusti u Crnoj Gori. Medjutim sad je izabrao za partnere i saradnike Pedju, Bojovica i Soca.
Ljetos se na televiziji pohvalio kako je procitao Dzefersona i kako njegovu  mudrost i sam doslovno primjenjuje u zivotu. A notorna je cinjenica da je Dzeferson, dok je pisao Deklaraciju nezavisnosti imao na svojoj plantazi pamuka dvije stotine robova, ali je taj problem ostavio da ga Linkoln rjesava  blizu sto godina kasnije, jer  mu je najvaznija bila realizacija nezavisnost, a ne ukidanje robovlasnistva. Istina, Dzeferson je oslobodio  pet robova, ali samo u testamentu. A americke demokratske institucije se i dan danas dogradjuju i  usavrsavaju. Perovic je sve to okrenuo naopacke, jer je suverenitetu rekao good bye, pa sad kao ne moze da spava zbog nedostatka demokratije u Crnoj Gori i to mu postaje prioritet.
No, kad smo kod Dzefersona nije na odmet navesti jednu njegovu misao:
 “Iskreno i plemenito srce je prvi blagoslov, a pametna i mudra glava drugi” sto ce Perovic tesko usvojiti,  jer ga postsjeca na manjkamenat i jednog i drugog.

Drugi razlog je, po mojem misljenju, sto naspram Perovicu kao susta suprotnost stoji, predsjednik Djukanovic, jedan izuzetno obdaren mladi politicar , koji je izrastao u zrelog drzavnika i vrlo brzo usao u tajne svjetske diplpmatije. Bilo bi necasno ne priznati mu hrabrost i odvaznost koju je ispoljavao u kriticnim situacijama, cesto uz veliki licni rizik. Izbjegao je mnoga  minska polja koja su postavljali bilo njemu bilo narodu kojeg pretstavlja. Zar nije najvise njegova zasluga sto je vjestom diplomatijom Crna Gora izbjegla bombardovanje NATO-a? Zar nije on najvise zasluzan za uvodjenje cvrste valute u Crnoj Gori, sto se  pokazalo kao ogromna prednost u pregovorima sa Srbijom. Zar nije on najvise doprinio da se prihvate izbjeglice sa Kosova a i iz drugih krajeva, sto nam je donijelo moralni ugled u svijetu, da nabrojim samo nekoliko stvari.Vecina nas iseljenika prepoznaje u njemu covjeka koji ce, i pored svih propusta koji mu se mogu pripisati, nastaviti rad na zaokruzenju crnogorske drzavnosti i uprkos velikim otporima dovrsiti svoju istorijsku misiju. Poznato je da je svaki projekat  teze zavrsiti nego poceti, jer se kaze da je djavo u detaljima. Nama je vaznije sto neko radi danas, nego sto je pricao juce. A Mali kabinet hoce da pravi politicki kapital od proklamacija od prije deset godina koje su i dalje ostale samo proklamacije.
Vecina nas iseljenika smo prije svega i iznad svega crnogorski rodoljubi i patriote. A kako cemo biti patriote ako nemamo drzavu? Ali mi znamo identifikovati one koji bar nesto rade na tome a ne samo pricaju. Amerika pomaze sadasnju Vladu, jer nalazi da ima dosta pozitivnog u onome sto ta Vlada radi i preduzima. Dolari koji tamo dolaze su dijelom i iz nasih dzepova, jer su od poreza kojeg placamo i mi smo ponosni na to! Kao slobodni ljudi iz slobodne zemlje mozemo otvoreno i bez ikakvog ustrucavanja  poruciti glasacima da je u ovom kriticnom momentu i izuzetno vaznim izborima nase opredjeljenje za  procrnogorsku opciju na celu sa Milom Djukanovicem, a ne za one kao sto je SNP koji putuju  po svijetu i pljuju po svojoj drzavi, a sa kojima su sada Liberali i grlo i dusa. 
 Publika: Mali kabinet cesto napada sadasnju Vladu zbog sverca i korupcije. Kakav je vas komentar.
BS: Nema sumnje da korupcija divlja u svim novim drzavama koje prolaze kroz tranzicije. Sto blize vlasti to vise sanse za korupciju. Sto se tice sverca, posebno cigareta sigurno je da je bilo i njega. Bila je jedna nesredjena i haoticna situaciju zbog rata i blokade  dje je sustinski postojala jedino siva ekonomija i sverc. A trebalo je prezivjeti. Ja neznam koliko je ko profitirao a vjerujem da se nikada nece ni doznati tacno, jer se desavaju slicne stvari cak i u Americi koja ima najstabilnije institucije u svijetu. Medjutim mogu  sa sigurnoscu i bez rezerve da tvrdim da je manje zlo i lakse je prihvatiti  da  neko  svercom cigareta  dodje do para nego prodajom svojih principa i izdajom naroda i njegovih nadanja, a to je sto danas radi Mali kabinet! Nadam se da im to biraci nece zaboraviti.
Publika: Imate li jos neki komentar?
BS. Imam poruku Slavku Perovicu: Vrci se sa zlog puta kojim si krenuo. Dubrovnik je makar  malo oprostio Lovcenskoj vili, a tebe ni tvojem porodu, ako se ne vratis oprosta nikad nece biti. Dok je sunca i dok je Grahovca. A mozes dozivjeti i sudbinu Luke Vukmanovica da te Amfilohije, ali jos za zivota proglasi za sveca, jer vise ova tvoja prljava rabota doprinosi da svi Srbi zive u jednoj drzavi, nego sto to doprinosi Vojo Kostunica. 

Publika: Kakve su vase prognoze za sljedece izbore
BS: Vjerujem u pobjedu proindependistickog bloka .
Moze se ocekivati  poslije izbora  urusavaje nekih starih politickih structura i pregrupisanje i modifikacija drugih. Dolazi vrijeme gradjanskih partija koje ce se vrednovati kako budu rjesavale svakidasnje probleme gradjana, a ne kojem mitu ili kultu licnosti pripadaju. Vec 15 godina isti politicari prave karijeru praznim pricama i medjusobnim ogovaranjem a narod to beznadezno posmatra. Tome treba da dodje kraj ako se misli na uspjeh reformi i pobjede na buducem referendumu.

Blazo Sredanovic
San Francisko, 5 oktobar,2002