Gospodine Predsjednice,

 Obracamo Vam se povodom jednog neuobicajenog problema, koji bi, ukoliko se brzo ne otkloni, mogao da izbjegne kontroli i nanese ozbiljne stete i nama i crnogorskom drustvu i drzavi u cjelini. Opasnost od moguceg nezeljenog toka stvari utoliko je veca, sto problem stvara onaj ko ne bi smio, sto to cini tamo gdje nikako ne bi smio i sto je u pitanju ne samo gruba povreda deklarisanih osnovnih ljudskih prava i sloboda, vec i zasijecanje u korijene upravo onih demokratskih zasada na kojima Crna Gora treba, i jedino moze, da gradi strategiju svoje gradjanske i evropske emancipacije. Evo, o cemu se radi.

 Zahvaljujuci pozitivnim promjenama u Crnoj Gori, kojima ste i Vi dali snazan licni pecat, gradjani Njegusa vratili su sebi dio vjerskih prava i sloboda, nasilno im oduzetih u vrijeme propasti Kraljevine Crne Gore. U tom smislu, nas vise od 1.300, pristupilo je nedavno obnovljenoj Crnogorskoj Pravoslavnoj Crkvi. Radost tog cina, kojeg smo svecano obiljezili 9. jula 2000, kada smo njegovom Visokopreosvjestenstvu, mitropolitu Crnogorske Pravoslavne Crkve, gospodinu Mihailu, urucili Povelju i simbolicno predali kljuceve nasih 15 crkava, ozbiljno je pomucena ponasanjem policije, za koje nemamo objasnjenja. Konkretno, bili smo jako iznenadjeni i veoma uznemireni cinjenicom: a) da smo morali da prijavljujemo svoje vjersko okupljanje, u okviru svog vjerskog objekta, a da to nijesu morali da rade vjernici Srpske Pravoslavne Crkve, koji su se istog dana, doduse u neuporedivo manjem broju, okupili na Njegusima u jednoj drugoj, takodje nasoj crkvi; b) da nam policija, i nakon pribavljenog odobrenja za odrzavanje tog skupa, puna dva sata nije dozvoljavala da udjemo u nasu crkvu, dok je ulazak pomenutih vjernika Srpske Pravoslavne Crkve (inace dovedenih sa strane) u pomenutu nasu crkvu bio sasvim slobodan; c) da policija nije preduzela odgovarajuce mjere prema licima iz Srpske Pravoslavne Crkve, koja su 12. jula 2000. obila dvije nase crkve, izbacila iz njih inventar i pri tome povrijedila jednu nasu sugradjanku, a bila je blagovremeno obavijestena o tom slucaju i cak se usput srela sa pociniocima tog delikta.
 
   Nasa zabrinutost zbog ovih pojava i ponasanja policije utoliko je veca, sto smo uvjereni da je nadleznim resornim ministarstvima u Vladi Republike Crne Gore poznato:
 - da nije u nadleznosti svjetovnih vlasti da na bilo koji nacin posreduju u pitanjima vjere, buduci je vjerovanje strogo intimna stvar (tj. stvar unutrasnjih najdubljih osjecanja), te da je elementarno ljudsko i demokratsko pravo svakog covjeka da vjeruje u ono sto hoce i kako hoce, ili da uopste ne vjeruje;
 - da crkva, i u simbolickom smislu i kao organizacija, ne moze da postoji bez vjernika, te da nije posao crkvenih vlasti da po svojim kriterijumima biraju vjernike, vec je pravo vjernika da prihvataju ili ne prihvataju odredjenu crkvenu organizaciju i njene celnike (pri cemu ljudi mogu da budu vjernici i onda kada nemaju crkvenu organizaciju);
 - da svjetovna vlast, pogotovo u drustvima gdje je crkva odvojena od drzave, nema pravo da, na temelju bilo kojih i bilo cijih kanonskih normativa (koje, uostalom, svaka pravoslavna crkva donosi za sebe), dijeli crkve na zvanicne, prema kojima navodno ima obaveze, i na one druge;
 - da je obnovljena Crnogorska Pravoslavna Crkva uredno registrovana kod odgovarajucih drzavnih organa i da, i po tom osnovu, ima ista prava i obaveze kao i sve druge crkve u Crnoj Gori;
 - da su crkve u Njegusima sagradili mjestani (iz svojih sredstava), da ih sve odrzavaju iskljucivo oni (iz svojih sredstava) i da se sve te crkve, zajedno sa grobljima oko njih, vode (po jedinim postojecim i vazecim posjedovnim listovima) kao svojina sela u kojima su podignute (jedina crkva na podrucju Njegusa u cijoj gradnji je dijelom ucestvovala Srpska Pravoslavna Crkva, bila je Njegoseva kapela na Jezerskom vrhu);
 - da nije zadatak vlasti da odvaja i stiti materijalna dobra i posjede od njihovih jedinih i zakonitih vlasnika, vec obrnuto da stiti njihove vlasnike od uzurpanata;
 - da se u ovom vijeku nije desilo da je ijedan gradjanin Njegusa stradao od njeguske ruke iz politickih, ideoloskih ili vjerskih razloga, tako da nema potrebe da na Njegusima policija preduzima bilo kakve preventivne zastitne mjere po tom osnovu;
 - da su gradjani Njegusa, duboko odani ideji ekumenizma, bratstva medju ljudima i mira na Zemlji, u svojoj Povelji o pristupanju Crnogorskoj Pravoslavnoj Crkvi, jasno istakli da ce njihovi hramovi, jednako kao i njihova srca, biti uvijek otvoreni za sve vjernike, prijatelje i dobronamjernike, ma ko oni bili i ma od kuda dosli, a da ono sto su njihovi preci s mukom podizali i s ljubavlju i odgovornoscu cuvali i sacuvali, nece otudjiti ni pod kakvim izgovorom i ni po koju cijenu.
 
Gospodine Predsjednice,

 Privrzeni ideji vladavine prava, uvjereni u njen izuzetno veliki znacaj za buducnost slobodne, demokratske Crne Gore i spremni da odradimo svoj dio posla na njenoj implementaciji, ocekujemo Vase odgovarajuce reagovanje povodom izlozenog problema. Utoliko prije, sto je rjesenje samog problema, s koje god ga strane posmatrali, najmanje stvar samih Njegusa: oni ga, izvjesno je, nijesu ni prizeljkivali, ni stvorili.

 Uz izraze dubokog postovanja,

 U Njegusima, 23. 07. 2000.
     Za  Odbor
Crnogorske pravoslavne crkve
       Njegusi
Co:
Predsjedniku Vlade       Lazar Popovic
Ministru vjera
Ministru unutr. poslova      Marko Perovic
Ministru pravde
         Rade Kustudic

         Marko Vrbica

         Milo Radonjic

         Bosko Kovacevic

         Vaso Kascelan

         Vesko Paraca