550 GODINA LJESANSKE NAHIJE

Ako bi se trazio pojedinacni dokumenat koji bi mogao oznaciti osnivanje ili teritorijalno i vremensko odredjivanje formiranja Ljesanske nahije, po mom misljenju, to bi mogao biti ovaj dokumenat:

Acta Albaniae Veneta, Saeculorum XIV et XV, Josephi Valentini S. J., 

tom 21, str 124-127, dokumenat br. 5777 od 3. decembra 1451. godine.

Izvod iz ovog dokumenta glasi:

Item confirmamus predicto vaiuode Stefano et filijis suis donationem sibi factam per Jllustrem dominum ducem Stefanum Vaiuodam Bossine de quinque Catonis infrascriptis videlicet hostrigne, beri, goglie made, gorizane, Crussi a latere suo, qui sunt in Centa Superiori, quorum duos presentialiter tenet et possidet.Alios autem tres, si in manus et ditionem nostram venerint, predicto vaivode Stefano et filijs dare ... 

Kao sto se iz ovog venecijanskog dokumenta vidi, pet sela, katuna su predmet nagodbe izmedju Stefana Vukcica Kosace, vojvode Bosne i Svetoga Save ili Huma ( Hercegovine ) i vojvode Stefana Crnojevica sa sinovima. Sela su u Gornjoj Zeti. To su:

- hostrigne koje nijesam uspio da indentifikujem sa sigurnoscu. Da li se tu radi o Ozrinicima ili eventualno Ostrogu? Iz kasnijih dokumenata moze se vidjeti namjera Ljesana tj. Ljesnjana ka sirenju na teritorije Bjelopavlica, Pjesivaca i ka tadasnjoj Hercegovini sto ce biti samo djelimicno uspjesno nakon manjih sukoba Ivana Crnojevica sa gospodarima Hercegovine nekih 20 godina iza ovog gorepomenutog dokumenta.

- beri, gogle made i Crussi  ( Beri, Golemade i Kruse ) lako je indentifikovati. Ova sela i danas imaju ista imena i isti polozaj.

- za gorizane ( Goricani ) napomenuo bih da se naziv vrlo vjerovatno odnosio na teritoriju danasnjih Vukovaca. Manje je vjerovatno da se tu radi o kojoj drugoj Gorici ( danas Donja i Gornja Gorica isl. ) ili Goricanima.

Oko 1450. godine bice dosta pomijeranja stanovnistva na prostorima buduce Ljesanske nahije. Ako bi se pravio pregled sto je poznato o tom periodu trebalo bi pomenuti radove Rista Kovijanica u kotorskom arhivu, zatim treba pomenuti radove Pavla Rovinjskog i Erdeljanovica kao i vrlo uspjesne i detaljne radove Andrije Jovicevica  ali nazalost samo za Ljeskopolje ili dio koji naginje Ljeskopolju. Iz novijeg vrijemena treba pomenuti radove Pavla Radusinovica koji su za ovaj period na prvi pogled u redu. Medjutim, ako se pogleda sto je sve moglo biti poznato ili dostupno naucnoj javnosti kada su ti radovi publikovani, jasno je da su njegovi radovi iako najnoviji i najbogatiji podacima istovremeno i najproblematicniji. Postaje jasno da je u novije vrijeme jedan dio Ljesanske nahije bio namjerno zaboravljen, a ponegdje u istoriji  direktno bio izlozen falsifikovanju ili neopravdanoj cenzuri. 

Sto se tice radova Dr. Nikole N. Vukcevica, trebalo bi mozda razlikovati radove prije 1980. g. i poslije te godine kada nastaje njegov sukob sa "etnogeneticarima" ciji projekat, svjedoci smo danas, nije uspio. Iz objavljenih radova Dr. Nikole Vukcevica vidi se da je njegov interes i rad iz tog perioda naglo prekinut njegovom smrcu 1982. godine. Njegovo obimno pripremljeno djelo « Ljesanska Nahija » nikada nije objavljeno, reklo bi se, nestalo je. Sto je i kome smetala istina o Ljesanskoj Nahiji?

Kao dopunu za ovaj period oko 1450. g. pomenuo bih ukratko nekoliko poznatijih istorijskih licnosti vezanih za oblast buduce Ljesanske nahije. Prvoga bih pomenuo Milosa Biomuzevica i njegove pretke, zatim Olivera Golemovica sa svojim precima i potomcima. Pomenuo bih pocetak izgradnje utvrdjenja "Rupes" u Staniselicima prema legendi ili u Golemadima prema Jireceku. Za ovaj lokalitet nikada nije ustanovljeno niti ispitano gdje se nalazi. Treba pomenuti  manipulacije legendama poput one o Bolesestri, nekim nepostojecim stecanima isl. Od poznatijih istorijskih licnosti iz tog perioda pomenuo bih svojega pretka Nikolu Kefaliju Lijesinica i njegovo brojno potomstvo kao koosnivace Ljesanske nahije i Crne Gore zajedno sa Crnojevicima, njegovoga sina vojvodu Vuka ( Vukasa, oca Bozidara i Nikole Vukovica ), pomenuo bih nejasnoce oko izgradnje i gubitka Zabljaka isl. U vezi Nikolinoga sina Draska tj. stampara svestenika mniha Makarija, kasnije igumana manastira Hilandara i novijih istorija, dok je istina, reklo bi se, jedna, prosta i jasna, nasuprot tome napisane su hiljade knjiga i clanaka od kojih neke vise pristaju uz Minhauzena ili Riplija nego uz nauku. Sto je kome trebalo da prosipa lazna slova po Obodu i u bastinu Ivanovica, da izmislja nepostojece bitke brace Crnojevica u Ljeskopolju, da sakriva ko su bili gorepomenuti Nikola sa potomstvom isl. Sto je kome smetalo sto Pahomije pise ispravno “Reka” i vladika Mardarije Kornecanin pise, da tako kazem, dijalektom iz Juzne Srbije. To je posebna tema vezana i za istoriju Ljesanske nahije i za ime Crne Gore.

Novodoslo stanovnistvo koje je naseljavalo te teritorije je vecim dijelom izbjeglo iz oblasti koje su polako pritiskali Turci i to iz dvije Crne Gore, jedne Skopske i druge "Ljesanske" koja je gravitirala ka Decanima i Prizrenu kao i sa teritorija poznatih kao Stara i Juzna Srbija. Iseljavanje iz juznog dijela nekadasnje male drzave Slavonije ( Sclavonia ) odnosno drzave Kastriotica je pojacano u vrijeme tursko-mletackih ratova 1474-79. g.

Centralni dio buduce Ljesanske nahije, kasnije knezevina Drazevina, rasjekao je raniju oblast Lusku Zupu na dva dijela, istocni koji ce kasnije biti nazvan Ljeskopolje i zapadni, kasniju knezevinu Gradac.

Kroz svoju istoriju, Ljesanska nahija ce mijenjati svoje granice, ukljucivace Komane, Zagarac ili djelove Ljeskopolja i obrnuto, prema nekim autorima sama Ljesanska nahija ce biti nazivana Ljeskopolje. Jasno je da je "nahija" turska rijec. Za sada ne bih mogao navesti kada se prvi put pominje naziv "Ljesanska nahija". Napomenuo bih da se ova oblast prije dobijanja naziva Ljesanska nahija neko vrijeme zvala Ljesani ili Ljesnji. Jasno je isto tako da je to ime izvedeno po doseljenicima tj. po gradu Ljesu, Alesio u danasnjoj Albaniji i istoimenoj oblasti Ljesu ( Alesio ) koja se prostirala sjeverno od ovog grada do blizu Decana i Prizrena gdje je bila "Ljesanska" Crna Gora, cenzurisana u novijim istorijama.

Nekoliko istoricara poput Rovinjskog, Erdeljanovica, Jovicevica i Nikole Vukcevica pravili su analize o nacionalnoj pripadnosti Ljesana tj. Ljesnjana i bez ikakve sumnje dolazili do zakljucka da su oni vecim dijelom bili slovenskog porijekla tj. Srbi. 

Gornji dokumenat sadrzi i druge vazne podatke. Jedan od njih je, sto se neposredno i ovdje vidi, da je Stefanica Crnojevic sem Djurdja koji je poginuo 1450. g. i Ivana imao jos sinova sto je, izgleda, bilo sakrivano u nasim istorijama. 

Ovaj dokumenat najblize vremenski i prostorno odredjuje pocetak formiranja Ljesanske nahije. Niko se nije sjtio da ga prosle godine pomene a kamoli  obiljezi. No, nije se ni cuditi, do prije koju godinu nekim ljesnjanima nije bilo dozvoljeno ni da budu sahranjeni po hriscanskom obicaju. Daj Boze da nailaze bolja vremena i da istoriju Ljesanske nahije naucno pisu strucnjaci kojima je to posao a ne da to moraju da rade amateri poput mene.

U Torontu 28. sept. 2002.

Bozidar A. Vukcevic